SLO 4.II.-DELO-SUNČANI HAVR

SLOVENIJA DELO 4. II. 2003. Nacionalizam radi arogancije? "Turizam na Jadranu svakako doživljava drugo proljeće. Strma, kamenita sredozemna obala sve više privlači sve više stranaca a s njima i potencijalne ulagače koji znaju ili barem misle da znaju čime bi mogli dovesti još više gostiju i njihov novac. Za splitsku 'rivu' zanima se američko poduzeće koje bi preselilo pristanište iz zaljeva i glavni grad Dalmacije s novim hotelima iznova postavilo na turistički zemljovid. Amerikanci bi osim hotela izgradili bolnicu i svu ostalu infrastrukturu koje nema ili u nju nemaju povjerenja. Recimo i pogrebni zavod da se kako treba pobrine za umrlog američkog turista i da ga bez problema preveze natrag u domovinu. Dalmatinci se boje takvih 'zaokruženih' ulaganja u turizam, čak ih je sram, pa stoga pripremom projekata i javnim raspisima pokušavaju ograničiti mogućnosti stranog kapitala da na tom ili nekom drugom dijelu jadranske obale dobije 'ekskluzivni monopol'. Strana ulaganja u tu djelatnost ponajprije želi osiromašena država koja treba cestarine, turističke takse - približno četiri milijarde dolara prihoda od svake turističke sezone. Dalmatinci koji već desetljećima žive od turizma, žele se razvijati sami i u skladu s vlastitim mentalitetom polako graditi kat za katom. Smeta ima dakle centralizacija države koja Zagrebu daje pravo da odlučuje što je za njih dobro. S takvim raskorakom interesa počela je, a kako izgleda i svršit će, prodaja Sunčanoga Hvara. Prije godinu dana je s predstavnicima Hrvatskog privatizacijskog fonda (HFP) kontaktiralo poduzeće Six Continents koje bi na Hvar odmah dovelo Hilton i druge zvučne hotelske marke. HFP se u skladu sa zakonom odlučio za javni raspis, iako se to društvo na njega nije javilo. Kasnije se ustanovilo da su pregovarali s belgijskim poduzećem koje je - zakonito ili ne - samo posudilo naziv Six Continets. HFP nije uspio razjasniti sve pojedinosti o tom društvu koje je za Hvar ponudilo 50 milijuna dolara ulaganja, a njegovo se ime još danas koristi kao alternativa ili prijetnja slovenskim ponuđačima koji su se prijavili na natječaj. Fond za privatizaciju je stoga započeti posao morao dovršiti i među 'ostalima' u roku od nekoliko dana izabrao najpovoljnijeg ponuđača za Sunčani Hvar. Njihova je odluka, barem za hrvatske okolnosti, brzinom svjetlosti dospjela u ruke vladi a nakon toga bi HFP i Terme Čatež do kraja tjedna trebali uskladiti pogodbu o prodaji hvarskog poduzeća. Ta nelogična žurba vremenski se poklopila sa zahtjevom Hrvatske seljačke stranke (HSS) da fond treba izraditi drukčiju strategiju privatizacije državne imovine - ukratko, da njome upravlja a ne da ju prodaje. Sve to i poziv nekih medija da se turistički biser ne proda, izazvalo je zbrku u hrvatskoj javnosti. Najprije je izbila pobuna lokalne zajednice na Hvaru, svakako više čuvstvena nego sadržajna. Na svjetlo dana izišle su sve osobne i političke zamjerke a eksplozija unutarnjih problema pretvorila se u otvoreni nacionalizam i to se moglo osjetiti i prema van. Od osnovnoškolaca sam na Hvaru primjerice čuo da je njihova učiteljica uzela čak cijeli školski sat za poučno predstavljanje slovensko-hrvatskih odnosa. Naglasila je da su Terme Čatež poduzeće u državnom vlasništvu i da će se Slovencima, doduše posredno, zbog kupovine Sunčanoga Hvara, povećati mirovine. Takvih primjera ima još. Stanovnike Hvara koji nemaju dohodaka od apartmana ili nečeg sličnog, pa dakle isključivo ovise o hotelskom poduzeću, sindikat je prestrašio da će sutra, kad dođu Slovenci, ostati bez zaposlenja. Za svoje uvjerenje danas su na zapovijed spremni i skočiti u more. Tako su se svi koji su se ikada opredijelili za prodaju poduzeća, našli na stupu sramote. Započelo je dakle razdoblje javnoga linča. Gdje i kako će sve kupa svršiti ako Terme Čatež dođu na Hvar, nitko se ne usudi ni zamisliti. Svakako su veliku pogrješku napravila i oba slovenska ponuđača, ne samo Terme Čatež. Prodaja Sunčanoga Hvara vjerojatno se ne bi toliko zamrsila da su predstavnici ponuđača posjetili Hvar i ljudima osobno pojasnili kakve nakane imaju s hotelskim poduzećem. Povećanje kapitala nipošto ne će koristiti slovenskom gospodarstvu koje ima velike planove na jugu. Zašto se, kažu, Terme Čatež već u samim Brežicama a i u Kopru, gdje ljudi industrijski turizam koji ostvaruje velike dobitke, s malo sluha za lokalnu zajednicu prihvaćaju kao tuđin u sredini. U Hrvatskoj, gdje krizu vlade presudom o ustavnosti sporazuma o NEK može izazvati već gradonačelnik općine Krško, izgleda da lokalnu zajednicu treba pozornije poslušati i najprije u njoj potražiti partnera i u tako 'samorazumljivo pozitivnim' stvarima kakve su ulaganja kapitala u njezinu sredinu", zaključuje Matej Košir.