DE-US-IQ-CN-KOMENTARI-Politika-Ratovi nj 23.I.-sz-nafta NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG28. I. 2003.Velika igra za naftu"Riječ nipošto nije pretjerana. Ono što se sada proživljava u sukobu oko Iraka, novo je izdanje 'velike igre',
suparništva između ruskog carstva i britanskog imperija, ponajprije u Indiji. Vrijeme radnje: XIX. stoljeće. Jabuka razdora: Afganistan.U velikoj igri na početku XXI. stoljeća također se radi o gospodarskim sferama utjecaja: tko će baciti toliko šestica da će kao prvi dostići etapni cilj Irak i zatim polje s natpisom 'svjetske pričuve nafte'? Kritičari iračke politike američkog predsjednika Georgea Busha govore da je potraga za oružjem za masovno uništenje tek izgovor. Da se zapravo radi o vlasti nad iračkim pričuvama nafte.Može se tako gledati. Zemlje oko Perzijskog zaljeva raspolažu s oko 60 posto svih poznatih svjetskih pričuva nafte. Samo u tlu Saudijske Arabije leži četvrtina od toga. Odmah iza nje je Irak s jedanaest posto svjetskih zaliha. Iza Iraka slijede Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati i Iran s po devet posto. Među vanjskopolitičke prioritete vlade Georgea Busha pripada
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
28. I. 2003.
Velika igra za naftu
"Riječ nipošto nije pretjerana. Ono što se sada proživljava u
sukobu oko Iraka, novo je izdanje 'velike igre', suparništva između
ruskog carstva i britanskog imperija, ponajprije u Indiji. Vrijeme
radnje: XIX. stoljeće. Jabuka razdora: Afganistan.
U velikoj igri na početku XXI. stoljeća također se radi o
gospodarskim sferama utjecaja: tko će baciti toliko šestica da će
kao prvi dostići etapni cilj Irak i zatim polje s natpisom 'svjetske
pričuve nafte'? Kritičari iračke politike američkog predsjednika
Georgea Busha govore da je potraga za oružjem za masovno uništenje
tek izgovor. Da se zapravo radi o vlasti nad iračkim pričuvama
nafte.
Može se tako gledati. Zemlje oko Perzijskog zaljeva raspolažu s oko
60 posto svih poznatih svjetskih pričuva nafte. Samo u tlu
Saudijske Arabije leži četvrtina od toga. Odmah iza nje je Irak s
jedanaest posto svjetskih zaliha. Iza Iraka slijede Kuvajt,
Ujedinjeni Arapski Emirati i Iran s po devet posto. Među
vanjskopolitičke prioritete vlade Georgea Busha pripada
osiguravanje sve veće potrebe za naftom. U svibnju 2001.
'Nacionalna skupina za energetski razvitak' pod predsjedavanjem
podpredsjednika Richarda Cheneya predočila je izvješće. Tema:
'Kako osigurati potrebe SAD-a za naftom u idućih 25 godina?' Udio
sirove nafte koju SAD uvozi do 2020. porast će sa sadašnjih 52 na 66
posto. Osiguranje izvora nafte različitim uvozima od Kolumbije
preko Venezuele do Perzijskog zaljeva i Srednje Azije jedan je od
zahtjeva Cheneyeva izvješća.
Irak je u velikoj igri za naftu samo jedna od mnogih kockica - ali
izrazito važna. Kad su Amerikanci poslije napada 11. rujna otkrili
da 15 od 19 atentatora potječe iz Saudijske Arabije, prvi put im je
sinulo da su desetljećima podupirali Americi doduše prijateljsku,
ali ipak fundamentalističku islamsku državu. Ta država za SAD i
ostali svijet ima egzistencijalnu gospodarsku funkciju. Ako cijena
nafte raste - kao primjerice zbog nemira u Venezueli - , Saudijska
je Arabija kadra brzim povećanjem proizvodnje nafte povećati
ponudu i smanjiti cijenu. No što će se, pitaju se osobito
Amerikanci, dogoditi ako u Saudijskoj Arabiji kao nekoć u Iranu,
vlast preuzmu militantni protuzapadni islamisti? Tko će tada
igrati ulogu tako zvanog Swing Producera? Okupacija saudijskih
naftnih polja jedna je opcija o kojoj se u Washingtonu već počelo
raspravljati. Vlast nad iračkom naftom bila bi druga.
Jer za sada bi samo Irak sa svojim golemim zalihama bio kadar
preuzeti ulogu prigušitelja cijena. 'Novi naftni rat' - naslovio je
američki dvomjesečnik Foreign Affairs članak na temu naftne
politike SAD-a. Glavni cilj američke strategije uvijek je bio
zatvaranje pristupa nafti na Perzijskom zaljevu 'neprijateljskim
snagama'. Time se ranije mislilo na Sovjetski Savez. Predsjednik
Truman (1949.-1953.) čak je razmišljao da uništi saudijska naftna
polja kako bi spriječio da padnu u ruke Sovjetskom Savezu, pišu
autori.
Preuzimanje vlasti od strane 'neprijateljskih snaga' u Saudijskoj
Arabiji nije posve isključeno. Irački diktator Sadam Husein kojega
je SAD dugo podupirao, svojim je prepadom na naftnu zemlju Kuvajt 2.
kolovoza 1990. preko noći postao takva neprijateljska snaga. Od
tada Amerika ratuje protiv Sadama Huseina - najprije progonom
iračkih postrojba iz Kuvajta, zatim, kao što mnogi drže, oštrim
gospodarskim embargom i napokon bombardiranjima na sjeveru i jugu
zemlje koja traju od 1991.
Irak je ipak samo etapni cilj u američkoj strategiji osiguravanja
globalnih naftnih pričuva. Kad bi američka vojska bila razmještena
u Bagdadu, Iran, svrstan među huljske države, bio bi opkoljen.
Daleki cilj ipak je Kina, kaže Foreign Affairs. 60 posto sve većih
potreba za naftom Kina uvozi iz regije na Perzijskom zaljevu. Prema
prosudbama stručnjaka ta će se kvota za dva desetljeća povisiti na
90 posto. Kina podsjeća SAD na to, pišu autori u američkom časopisu,
da Americi u buduće neće baš biti lako držati u šahu konkurente u
Zaljevu. Prema tomu bi osiguravanje iračkih naftnih izvora za SAD
bio značajn korak u postizanju prednosti u globalnoj igri za sirovu
naftu", piše Heiko Flottau.