BIH-DNEVNI LIST-28. JOŠ JEDAN SUNOVRAT

BiH DNEVNI LIST 28. I. 2003. Jesmo li osuđeni na još jedan sunovrat? Kamo sreće da me život demantira. I da sljedećih mjeseci, suprotno sumornim mi slutnjama, posvjedoči o posve suprotnim trendovima, o prvim znacima, recimo, dugoročnijeg boljitka ove zemlje. Kamo sreće! Ako je, međutim, po onome što svakodnevno proživljavamo suditi, šanse za to su ama baš nikakve. Prošli je se tjedan, primjerice, ako je vjerovati medijima istočnih nam susjeda, ministar vanjskih poslova tamošnjim novinarima povjerio da će obnašajući dodijeljenu mu dužnost u svijetu nastojati, i to najbolje što zna, zastupati interese obaju entiteta. Dobro ste razumjeli - interese obaju entiteta. Iako bi, što se mene tiče, morao zastupati prije svega interese zemlje u ime koje svijetom i krstari. Ministar, međutim, nije jedini. Na domaćoj sceni i ostali se brinu da stvari dovedu tamo gdje su bile. Do apsurda. Da, primjerice, i to na samom startu, i usprkos Ustavu na koji se pozivaju, pogaze princip konstitutivnosti i revitaliziraju onaj drugi, već oprobani, princip nacionalne majorizacije i nejednakopravnosti. Prvo su u Republici Srpskoj Ivanićevi i SDS- ovi demokrati odbili prijedlog Kluba hrvatskih zastupnika da za dopredsjednika tamošnjega parlamenta postave "njihova" Hrvata. Uvjereni su, izgleda, da i na to mjesto, baš kao što uradiše i u Vladi, mogu instalirati svoga Hrvata. A ovih im se dana, i to istom mjerom, odužiti nastoje njihovi partneri s ovu stranu entitetske crte. Za dopredsjednika Federacije hoće pošto-poto dovesti svoga Srbina. Koji, da farsa bude još očiglednija, čak ni ne živi na prostoru Federacije nego u Srebrenici koja, ako me pamćenje ne vara, i danas pripada onom drugom entitetu. Pri tome im, izgleda, problem ne predstavlja ni temeljna ustavna dužnost Doma naroda - zaštita vitalnih nacionalnih interesa. Sada im to nije temeljni uvjet opstojnosti. Važna je, kažu, jedino procedura. A po proceduri, ispade, Dom naroda je isto što i najobičnija udruga guslara. Jer, put do onoga što partneri žele može se samo malo produžiti. No, u nakani ih ne može i spriječiti. Nisu, međutim, tako govorili i jučer. Dapače. Bez Doma naroda kao jamca zaštite vitalnih nacionalnih interesa, kao kočnice svakog oblika nejednakopravnosti i majorizacije, objašnjavali su, BiH bi, i to koliko sutra, mogla postati država i domovina samo jednih. I tamnica za sve ostale, dakako. Takav stav sam, u vrijeme ustavnih promjena, onda kada je njegovo instaliranje u Ustav uvjetovano svim i svačim, čak i disolucijom zemlje branio osobno. Jer, nema za BiH veće nesreće od rješenja koja omogućuju jednima da, pod krinkom ustavnosti, određuju što je nacionalni interes i onih drugih. To sam mislio u vrijeme ustavnih promjena. To, dakako, mislim i danas. Što se, međutim, događa s njima? Zar je moguće da logiku zbog koje su, koliko jučer, odustali i od bilo kakve participacije u radu Parlamenta danas instaliraju kao temeljni princip svoga djelovanja. Zar pravo na zaštitu vitalnih nacionalnih interesa više nije važno ni njima? Ili im je, možda, važno samo kad ih osobno pukne po glavi? No, to nije sve. Dapače. Potrebno je, izgleda, disciplinirati i medije. Ovih je dana, primjerice, sve glasnija skupina studenata sarajevskog Filozofskog fakulteta koji se javno pobuniše i protiv uređivačke politike Federalne televizije. I koji je, kao "domoljubi" i "dokazani znalci", osobno kane osloboditi "diletantizma", ali i "kvislinga" tipa Bakira Hadžiomerovića i "bošnjakomrštva" Marije Topić. Usput, radi se, veli u javnost istureni im "pijevac", o studentima liberalne i lijeve orijentacije, a nikako o zaljubljenicima u radikalizam Aktivne islamske omladine. No, u to bi teško mogao povjerovati itko tko je u prilici bio vidjeti čak i fotografiju studentskog junoše. I na njoj se prepoznaje bolesni fanatizam mladog i zaluđenog čovjeka. Ali, ako je suditi temeljem pamfleta koji su u javnost odaslani, jasno je da pisane umotvorine ne izlaze iz glave "filozofskog novaka". Za njih je, ipak, potrebna pomoć i starijih i obrazovanijih. Neću reći da oni stoluju na istom fakultetu. Ali, ne bih se začudio ni ako jesu. Mnogi bi se, na sve ovo, mogli zapitati: Imamo li uopće izgleda na bolji život? Teško. I to zbog koječega. Među inim i zbog vrlo čudnog ponašanja visokog predstavnika koje je suprotno filozofiji svih ranijih. Kojemu, primjerice, ako je suditi po izjavi mu moskovskoj "Izvestiji", ni dečki iz SDS-a nisu nacionalisti. Dapače. S njima se može računati u gradnji zajedničke nam i sretnije budućnosti. No, ni to nije sve. Ashdownu je, za razliku od ostalih medija, Avaz svjetlo u bh. tunelu. Ajme. Jer, ako je tako, onda već sutra ne treba isključiti ni podršku mu revolucionarnim jurišima velikomuslimanskog podmlatka na Federalnu televiziju. I to još masovnijeg i još borbenijeg od onog s kojim se ona ovih dana suočava. I još štošta. I kad su mediji, ali i sve ostalo po srijedi. Sve što malom čovjeku utjeruje strah u kosti. A što Ashdownovoj bratiji olakšava posao kolonijalnog vladanja. I to po davno oprobanom receptu - onom "zavadi i vladaj". Zar smo doista toliko glupi da čak ni to ne vidimo? I zar smo, zbog vlastitog sljepila, osuđeni na još jedan sunovrat, piše dr. Slavo Kukić.