DE-E-US-KOMENTARI-Politika nj 25.I.-faz-sad i stara europa NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG25. I. 2003.Uznemiravajuće"Nadajmo se da savezni predsjednik nije u zabludi: u prijezirnim izjavama američkog ministra obrane o 'staroj
Europi' vidi tek uznemiravajuće riječi koje nisu mogle naštetiti bliskom i povjerljivom odnosu između njemačkog i američkog naroda. U zadnje je vrijeme bilo puno tih 'uznemiravajućih riječi', i tu i tamo, tako puno da se ne može izbjeći pitanje ne radi li se tu ipak o sve jačem sukobu a ne o nesuglasju. Bijes i ljutnja u Francuskoj i Njemačkoj - u Americi je reakcija znakovito bila jednaka ništici - prekrivaju sve veće otuđenje između Amerike i Europe koje se šulja i koje raste i bez velike vike. Neki se boje tog procesa. Drugi, koji Europu žele kao svjetski uzor težnje za emancipacijom, to željno očekuju. Pri tomu se u prvom redu radi o tomu da Rumsfeld opet nije obuzdao svoj sarkazam. Otkako je Bush predsjednik, nema važne teme u kojoj se Amerikanci i Europljani koji žale za laskavim Clintonom, ne posvade. To je povezano sa stilom te vlade, s različitim interesima, s različitim potencijalima moći. Bilo bi čudno da sve to ne bi igralo ulogu baš u iračkoj krizi gdje se perspektive ne mogu
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
25. I. 2003.
Uznemiravajuće
"Nadajmo se da savezni predsjednik nije u zabludi: u prijezirnim
izjavama američkog ministra obrane o 'staroj Europi' vidi tek
uznemiravajuće riječi koje nisu mogle naštetiti bliskom i
povjerljivom odnosu između njemačkog i američkog naroda. U zadnje
je vrijeme bilo puno tih 'uznemiravajućih riječi', i tu i tamo, tako
puno da se ne može izbjeći pitanje ne radi li se tu ipak o sve jačem
sukobu a ne o nesuglasju. Bijes i ljutnja u Francuskoj i Njemačkoj -
u Americi je reakcija znakovito bila jednaka ništici - prekrivaju
sve veće otuđenje između Amerike i Europe koje se šulja i koje raste
i bez velike vike. Neki se boje tog procesa. Drugi, koji Europu žele
kao svjetski uzor težnje za emancipacijom, to željno očekuju.
Pri tomu se u prvom redu radi o tomu da Rumsfeld opet nije obuzdao
svoj sarkazam. Otkako je Bush predsjednik, nema važne teme u kojoj
se Amerikanci i Europljani koji žale za laskavim Clintonom, ne
posvade. To je povezano sa stilom te vlade, s različitim
interesima, s različitim potencijalima moći. Bilo bi čudno da sve
to ne bi igralo ulogu baš u iračkoj krizi gdje se perspektive ne mogu
predstaviti kao pokriće. Bush se priprema za rat. Europske vlade
žele ostati na smirivanju Iraka. Zlatan srednji put tu ne postoji.
Može biti dobro da se u i oko Iraka odluči budućnost transatlantskog
odnosa, svakako u velikim (geo)polititčkim pitanjima. Ako se posve
iščaši, šteta bi bila daleko veća od svih napora potrebnih da se
očuva. Bilo bi dobro kad bi Bushova postrojba naučila da se vodstvo
sasma dobro podnosi s poštovanjem prema saveznicima i da iz svakog
europskog argumenta ne kaplju slabost i 'umirivanje'. I kod nas bi
političari morali shvatiti da partner može biti samo onaj tko može
ponuditi više od gunđanja, poricanja problema i samodopadnosti",
piše komentator K.F.