ZAGREB/BOSTON, 26. siječnja (Hina) - Detektivska lukavost genetičara možda je uspjela objasniti zašto gladovanje u mnogih životinja produljuje život, objavio je New Scientist.
ZAGREB/BOSTON, 26. siječnja (Hina) - Detektivska lukavost
genetičara možda je uspjela objasniti zašto gladovanje u mnogih
životinja produljuje život, objavio je New Scientist.#L#
Ronald Kahn s medicinskoga fakulteta na Harvardu i njegovi kolege
uspjeli su za 18 posto produljiti život miševima. Oni su blokirali
gomilanje masnoće u određenim stanicama glodavaca. Zato se može
zaključiti da vitkost sama, a ne gladovanje, povoljno utječe na
dugovječnost životinja kod kojih je ograničen unos kalorija.
"Vrlo zanimljiva studija", kaže istraživačica Cynthia Kenyon s
kalifornijskoga sveučilišta u San Franciscu. "Ti miševi jedu
koliko hoće, gube na težini i dulje žive. Priča iz snova".
Smanjenje unosa kalorija znatno produljuje život organizama u
rasponu od kvaščevih gljivica do crva i glodavaca. Uspijeva li to i
u ljudi ne zna se jednostavno zato što se malo tko odlučuje na tako
mukotrpnu dijetu.
Ali istraživači se nadaju da će otkriti kako manje hrane vodi do
dugovječnosti i onda isto postići novim lijekom. Jedna od teorija
kaže da se uz manje hrane smanjuje i unos kemijskih nusproizvoda,
tzv. slobodnih radikala, koji oštećuju stanicu. Ali ekipa dr. Kahna
pita se je li možda već vitkost životinjama dovoljna za dulji
život.
Da bi to otkrili, poslužili su se trikom iz molekularne biokemije i
u laboratorijskih miševa prekinuli gen za recepciju inzulina, ali
samo u masnim stanicama. "Budući da je inzulin potreban masnim
stanicama za pohranjivanje masnoće, te su životinje imale manje
masnoće i bile su zaštićene od pretilosti", objašnjava Kahn.
Ta sitna genetska promjena na samo jednome tkivu proizvela je
dramatičan učinak. U dobi od tri mjeseca Kahnovi modificirani
miševi imali su čak i do 70 posto manje tjelesne masnoće od
normalnih miševa iz kontrolne skupine, iako su jeli 55 posto više
hrane po gramu tjelesne težine.
Osim toga, i njihov se život produljio. Prosječni kontrolni miš
živio je 753 dana, a vitki glodavci postigli su prosjek od 887 dana.
Nakon tri godine svi su kontrolni miševi već bili uginuli, a
četvrtina modificiranih još je bila živa.
"Izazovno je što su sve to postigli samo manipulacijom masnim
stanicama", kaže Leonard Guarente s Massachusetts Institute of
Technology, koji proučavao ograničenja unosa kalorija i starenje
kvasca.
No Guarente kaže da Kahn tek mora dokazati da je baš to odgovorno za
produljenje života u životinja kojima je smanjen unos kalorija.
"Možda je to isto, a možda postoje dva puta u dugovječnost", rekao
je i dodao kako bi "to bilo vrlo zanimljivo".
(Hina) vm dgk