BBC-23.I. FRANCUSKONJEMAČKO VODSTVO

BRITANSKI RADIO - BBC 23. I. 2003. Francuska i Njemačka opet za kormilom europske unije Obilježavanje 40. godišnjice Elizejske deklaracije o prijateljstvu između Francuske i Njemačke predsjednik Jacques Chirac i kancelar Gerhard Schroeder iskoristili su kako bi ponovo pokrenuli osovinu Pariz-Berlin, osovinu o kojoj je u prošlosti uvelike ovisio ritam i tempo reformi Europske Unije. Njih su dvojica izašli pred javnost s prijedlogom o dvostrukom predsjedništvu nad Europskom Unijom koje bi se sastojalo od predsjednika Europske komisije i predsjednika Vijeća ministara. Predsjednika Europske komisije birao bi Europski parlament dok bi predsjednika Vijeća ministara birali čelnici zemalja članica Unije. Chirac i Schroeder nisu iznijeli pojedinosti o odnosu između dva predsjednika nego su samo naglasili kako su i Pariz i Berlin zadovoljni planom, priznavši kako je riječ o kompromisu. Francuska je prihvatila njemački prijedlog da predsjednika komisije bira Europski parlament, dok je Njemačka pristala na francusku ideju da predsjednika Vijeća ministara kvalificiranom većinom biraju čelnici zemalja na mandat od pet ili dvije i po godine. Europska komisija već je izrazila svoje dvojbe o izvedivosti tog prijedloga. Izvršeno tijelo Europske Unije tvrdi kako bi se tako u Brusselsu stvorila dva međusobno suprotstavljena centra moći. Komisija stoga smatra da bi zadatak reforme EU ustanova trebao biti prije svega njihovo pojednostavljivanje, a ne njihovo udvostručavanje. No, Europska konvencija, koja pod predsjedanjem bivšeg francuskog predsjednika Valery Giscard d'Estainga zasjeda u Brusslesu, je, čini se, sklona stvaranju novog položaja predsjednika Vijeća ministara. Međutim, mnoge manje zemlje članice su neočekivano oštro reagirale na tu ideju bojeći se dominacije većih. Obilježavanje 40. godišnjice Elizejske deklaracije o prijateljstvu između Francuske i Njemačke predsjednik Jacques Chirac i kancelar Gerhard Schroeder iskoristili su kako bi ponovo pokrenuli osovinu Pariz-Berlin, osovinu o kojoj je u prošlosti uvelike ovisio ritam i tempo reformi Europske Unije. Njih su dvojica sada izašli pred javnost s prijedlogom o dvostrukom predsjedništvu nad Europskom Unijom koje bi se sastojalo od predsjednika Europske komisije i predsjednika Vijeća ministara. Predsjednika Europske komisije birao bi Europski parlament dok bi predsjednika Vijeća ministara birali čelnici zemalja članica Unije. Chirac i Schroeder nisu iznijeli pojedinosti o odnosu između dva predsjednika nego su samo naglasili kako su i Pariz i Berlin zadovoljni planom. Francuska je prihvatila njemački prijedlog da predsjednika komisije bira Europski parlament, dok je Njemačka pristala na francusku ideju da predsjednika Vijeća ministara kvalificiranom većinom biraju čelnici zemalja na mandat od pet ili dvije i po godine. Europska komisija već je izrazila svoje dvojbe o izvodivosti tog prijedloga, tvrdeći kako bi se tako u Brusselsu stvorila dva međusobno suprotstavljena centra moći. Izvrsno tijelo Europske Unije stoga smatra da bi zadatak reforme EU ustanova trebao biti njihovo pojednostavljivanje, a ne njihovo udvostručavanje. O prijedlogu gospode Chiraca i Schroedera još bi se trebala izjasniti i Europska konvenvcija koja pod predsjedanjem bivšeg francuskog predsjednika Valery Giscard d'Estainga zasjeda u Brusselsu. No, planovi o oživljavanju osovine nisu se zaustavili samo na reformi Europske Unije. Pariz i Berlin kane ojačati i bilateralnu suradnju. Predviđaju se ministarska gostovanja na kabinetskim sjednicama od obostranog interesa. Posebno imenovani dužnosnici bi nadgledali koordinaciju zakona u području porezne politike, mješovitih brakova i priznavanja profesionalnih kvalifikacija. Obnova francusko njemačke osovine, čini se, ide u pravcu realizacije ideje predsjednika Chiraca o tome kako bi tzv. "unutarnje jezgro" članica Unije trebalo odvažnije i brze krenuti u daljnju integraciju formiranjem jedinstvenih politika i harmonizacijom zakona u sferama zajedničkog interesa ne čekajuci na one članice kojima jace približavanje ne odgovara. Takovi planovi uznemiravaju Veliku Britaniju, a i neke manje zemlje članice koje bi se tako našle marginama Europske Unije. Unatoč jednoglasju koje se ponovo može čuti iz Berlina i Pariza ipak postoje jasne razlike između te dvije zemlje. Francuska nastavlja ustrajavati na važnosti nacionalne države kao izvora legitimiteta i moći u Europskoj Uniji, dok Njemačka, posebno pod vizijom svojeg ministra vanjskih poslova Joschke Fishcera želi Europsku Uniju preobraziti u federalnu nad-državu. Razlike su još očitije na području vanjske politike gdje Francuska želi zadržati svoju ulogu neovisne svjetske sile, dok bi Njemačkoj više odgovaralo da Europska Unija govori jedinstvenim vanjskopolitičkim glasom. No, planovi o oživljavanju osovine nisu se zaustavili samo na reformi Europske Unije. Pariz i Berlin kane ojačati i bilateralnu suradnju. Predviđaju se zajedničke kabinetske sjednice u područjima od obostranog interesa. Posebno imenovani dužnosnici bi nadgledali koordinaciju zakona u području porezne politike, miješanih brakova i priznavanja profesionalnih kvalifikacija. Govori se čak i o dvojnom njemačko-francuskom državljanstvu. (BBC)