RU-PRAVDA-21.I. EUROPA KAO SUPERDRŽAVA

RUSIJA PRAVDA 21. I. 2003. Hoće li Europa postati superdržava? U sljedećih nekoliko godina na europskom zemljovidu može se pojaviti nova država. Istina, nije sasvim jasno, kako će se ona zvati. Naime, trebaju se ujediniti bivši suparnici: Njemačka i Francuska. S inicijativom ujedinjenja nastupili su povjerenici EU Verheugen i Pascal Lamue. U članku, objavljenom u njemačkom i francuskom tisku, oni pozivaju na utemeljenje zajedničkih upravnih institucija, zajedničke vojske, jedinstvene vanjske politike itd. Naravno, odmah se pojavljuje pitanje, kome je potrebniji sličan savez, tko od njega više dobiva? S jedne strane, njemačko je gospodarstvo, u biti, kičma cijeloga europskoga gospodarstva. Francuskoj bi pak bilo dobro ujediniti se s tako jakim partnerom. A s druge strane, ujedinjenje bi Njemačkoj omogućilo, da postane stalna članica VS UN-a, što znači, da bi znatno povećala svoj utjecaj na međunarodna zbivanja. Tako je dobitak očit za obje strane. No uopće nije činjenica, da će politička elita obiju država pognuvši glavu hrliti k ujedinjenju: naime, u tom slučaju bi svakako morali žrtvovati dio svojih ovlasti. Inače, na ujedinjenje se pozivaju i druge države. Ali kasnije - tek nakon 1. svibnja 2004. godine, kada će se Europi priključiti još deset država-kandidata. Sada je pak red na "starim" članicama organizacije. Teško je reći, hoće li oživjeti francusko-njemačka savezna država. A čak i da hoće, upitno je, kako će se ono povezivati s idejom jedinstvene Europe. U biti, spomenuti povjerenici svoje države predlažu u ulozi lokomotive (što znači, i bezuvjetnih čelnika) europske integracije. No tu se pojavljuje pitanje: dopada li se to drugim državama, čije je mišljenje vrlo važno za jedinstvenu Europu? Kako će reagirati u Londonu ili Rimu na izjavu, da bez francusko-njemačkog saveza procesu europske integracije prijeti "plitkost". (...) No, taj spomenuti prijedlog ipak ima davne povijesne korijene. Po krajnjoj mjeri, još 20-ih godina prošlog stoljeća pojavila se ideja ne samo o formiranju "Sjedinjenih Europskih Država", nego i francusko-njemačke savezne države. Istina, tada su i ciljevi bili puno prihvatljiviji: zajednička protimba britanskom hegemonizmu i "prijetnji s Istoka". Danas se slični prijedlozi serviraju pod umakom "bržeg kretanja prema europskom jedinstvu". No, povijesne perspektive jedinstvene Europe još su dovoljno zamagljene. Bez obzira na očite uspjehe integracije postoji mnoštvo problema: političkih, gospodarskih, socijalnih. I još uvijek nije jamačno, je li Europa prošla "mrtvu točku" i je li proces ujedinjenja postao nepovratan. Pa tko bi uopće danas mogao reći, što će biti s Europskom unijom čak i za deset godina, piše Oleg Artjukov.