AT-FR-DE-E-EU-Diplomacija-Organizacije/savezi-Politika au 22. I. DS: njemačko-francuski savez AUSTRIJADER STANDARD22. I. 2003.Savez za Europu"Četrdeset godina nakon sklapanja Elizejskog sporazuma njemačko-francuskoj suradnji ponovno
je potreban snažan poticaj, novi elan kako bi se stvorili uvjeti i za daljnje napredovanje europskog projekta, zahtijevaju povjerenici EU Guenter Verheugen i Pascal Lamy u zajedničkoj inicijativi: vlade u Berlinu i Parizu trebale bi po njima smjesta formirati 'novi savez' između dvije države.Njihov prijedlog nije loš i istodobno je dosljedno promišljen, budući da se zamisao da pomirenje, između ostalog, podrazumijeva i međusobno posjećivanje građana iz dvije zemlje i njihovo djelovanje u društvu druge zemlje, javila već 1963. godine. Tako se razvila razmjena mladih ali i praksa slanja vlastitih dužnosnika u strana ministarstva radi stvaranja zajedničkih institucija. Od toga je puno profitirala cijela Europa.Opisani 'savez država', kojem bi bila dodijeljena značajnija uloga, mogao bi biti uspješan samo ako njegovi utemeljitelji budu i dalje poštivali određene smjernice unutar EU, koje je ta zajednica propisala u okviru nekoliko sporazumima utanačenih reformi.
AUSTRIJA
DER STANDARD
22. I. 2003.
Savez za Europu
"Četrdeset godina nakon sklapanja Elizejskog sporazuma njemačko-
francuskoj suradnji ponovno je potreban snažan poticaj, novi elan
kako bi se stvorili uvjeti i za daljnje napredovanje europskog
projekta, zahtijevaju povjerenici EU Guenter Verheugen i Pascal
Lamy u zajedničkoj inicijativi: vlade u Berlinu i Parizu trebale bi
po njima smjesta formirati 'novi savez' između dvije države.
Njihov prijedlog nije loš i istodobno je dosljedno promišljen,
budući da se zamisao da pomirenje, između ostalog, podrazumijeva i
međusobno posjećivanje građana iz dvije zemlje i njihovo
djelovanje u društvu druge zemlje, javila već 1963. godine. Tako se
razvila razmjena mladih ali i praksa slanja vlastitih dužnosnika u
strana ministarstva radi stvaranja zajedničkih institucija. Od
toga je puno profitirala cijela Europa.
Opisani 'savez država', kojem bi bila dodijeljena značajnija
uloga, mogao bi biti uspješan samo ako njegovi utemeljitelji budu i
dalje poštivali određene smjernice unutar EU, koje je ta zajednica
propisala u okviru nekoliko sporazumima utanačenih reformi.
Među ta načela spada i ono da Njemačka i Francuska mirno mogu težiti
vodećoj ulozi (u smislu integrativne izvidnice). No, cilj te težnje
ne smije biti potiskivanje (manjih) zemalja-partnera u drugi plan.
Konkretno, svaki projekt političkog približavanja Berlina i Pariza
mora ostati načelno otvoren za svaku članicu EU i svaki partner mora
imati mogućnost sudjelovanja.
Od amsterdamske reforme EU ta je mogućnost predviđena i pod
službenom etiketom 'pojačane suradnje' a u Nizzi 2000. uvedena su i
sasvim precizna odgovarajuća pravila. Sada bi samo trebalo
pretočiti 'cooperation renforcee' u stvarnost - bilo da je riječ o
vojnim strukturama ili o zajedničkoj financijskoj politici. Upravo
tu leži problem. Mogućnosti nisu iskorištene", naglašava na kraju
komentara Thomas Mayer.