IT 13. I. LA STAMPA - FISCHER NAKON PRODIJA

ITALIJA LA STAMPA 13. I. 2003. EU nakon Prodija s Fischerom za strojem "Hoće li njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer biti nasljednik Romana Prodija za godinu ili nešto malo više, kada će se birati novi predsjednik europske komisije? Ustvrdio je to jučer Welt am Sonntag, no kandidatura je bila već dugo u zraku, poglavito u okviru stranke zelenih, koje je Fischer doveo do velikog uspjeha na posljednjim saveznim izborima, praktički spašavajući Gerharda Schroedera i njegovu mogućnost da ostane kancelar. Fischer je osoba u usponu, koja se štoviše očito već uspela, i mnogi su mislili da neće moći dugo ostati broj dva u vladi pod socijaldemokratskim vodstvom. Kažimo odmah da je to odlična kandidatura za one kojima je pri srcu jedna određena budućnost Europe, ne samo pragmatična, 'realistična', u osnovi slabo primjetne, već otvorene pravim inovacijama, koje će konkretno približiti Uniju cilju konkretne i samostalne nazočnosti na međunarodnoj pozornici. Prirodno, to nije jedina moguća kandidatura (pod uvjetom da će biti potvrđena). Osim sadašnjeg predsjednika, od kojega se može tražiti drugi mandat, unatoč snažnog traženja talijanskih političkih sektora da ga ponovno imaju u domovini, kruže i druga ugledna imena, od Španjolca Jose Marie Aznara do Britanca Tonyija Blaira, koji su obojica već dugo predsjednici vlada, i predugo drže nacionalne vlasti te su stoga (možda) skloni politički djelovati na novoj i široj pozornici. No u odnosu na njih Fischer bi mogao imati, s 'europeističke' točke gledanja, jednu brzinu više. Aznar i Blair nisu baš 'euroskeptici'. Blair je štoviše britanski premijer koji je uvjerljivo najviše, posljednjih desetljeća, istupao u korist europske integracije. No ipak, unatoč njegovih dobrih namjera, Ujedinjeno kraljevstvo, još je uvijek izvan zajedničke valute, i bilo bi pomalo čudno kada bi izvršnim tijelom EU-a, koji u euru ima svoj najveći simbol, upravljao predstavnik zemlje koja ga ne još ne bi prihvatila. Osim toga, europskoj kandidaturi izvanrednog značaja ne koristi prebliski, gotovo automatski, savez sa Sjedinjenim državama, često bez obzira na mišljenja partnera iz EU- a. Što se tiče Aznara, povijest Španjolske je drugačija, sadrži snažni europeistički impuls socijalističkih vlada Felipea Gonzaleza, koje su Europu poistovjetile s ponovnim postizanjem demokracije, no ipak unatoč toj povijesti, vlade Aznarovog desnog centra su napravile određenu distancu, zadovaljavajući se pragmatičnim europeizmom, da ne kažemo manje sjajnim, lišenim 'federalnih' poleta. Fischer je drugačiji. Makar osobno ima složenu povijest, obilježenu u počecima mladenačkim prosvjedima, znao je u Europi naći, u 'kreativnoj' viziji njene budućnosti, pristanišnu točku i polaznu točku, pa i radi nekadašnjih nemira. Njegov govor u svibnju 2000. na sveučilištu Humboldt u Berlinu, glede možebitne federalne arhitekture EU-a, ostaje jedna od glavnih točaka u intereuropskoj raspravi, pa i u ovoj zaključnoj fazi bruxelleske konvencije u kojoj on sada predstavlja njemačku vladu. Tu je i posljednje važno opažanje. Predsjednici komisije, mada je ona nadnacionalna, toliko su utjecajniji koliko više imaju potpore velikih nacionalnih država. Tako je bilo za Jacquesa Delorsa, kojega su podržavali Kohl i Mitterand, tako nije bilo za Romana Prodija, unatoč njegovih napora i zasluga, tako bi ponovno moglo biti za Fischera, dok se Njemačka i Francuska spremaju proslaviti, i ponovno potvrditi, na četrdesetu godišnjicu , njihov povijesni sporazum o prijateljstvu i suradnji", piše Aldo Rizzo.