IT - 12. I. CORRIERE - MAGRIS O IRAČKOM RATU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 12. I. 2003. Očekujmo spori munjeviti rat "Među raznim lažima koje ćemo biti primorani progutati slijedećih mjeseci nalazit će se možda i vijesti i tvrdnje u vezi teškoća postizanja pobjede u Iraku i svrgavanja režima Saddama Husseina. (...) Irak, prema analitičarima, nije ni u najmanjoj mjeri, u stanju suprotstaviti se ozbiljno, na vojnom planu, sili kakva su Sjedinjene Države; njegova vojska, kao što se dogodilo u Zaljevskom ratu, izgleda nesposobna postaviti bilo kakvu pravu prepreku američkom napredovanju u pustinji, koja ne nudi ni prirodnu mogućnost za otpor i gerilu, za razliku od Afganistana ili Čečenije. (...) Rat bi, ako bi se proširio, mogao biti kratak; jedino je neizvjesno hoće li ona, u tom slučaju, doprinijeti uništenju, ili barem slabljenju, terorizma ili će ga dodatno rasplamsati. No dugo pripreman rat, uz uporabu tolikih sredstava i stalne, napadne promidžbe i ukazivanjem na opasnost koju neprijatelj predstavlja, ne može trajati prekratko. Ne može se neki rat materijalno i psihološki pripremati godinu dana i potom trajati samo tjedan dana. To bi bilo kao da se neprestano organizira i reklamira match za svjetskog boksačkog prvaka najteže kategorije, između dva šampiona koji su postali idoli ili čudovišta kolektivnog imaginarija, mjesecima po najskupljoj cijeni prodaju ulaznice, i na kraju se match prekine u jedanaestoj sekundi prve runde, gdje bi u prvoj sekundi odmah došlo do udarca u glavu a deset bi se iskoristilo za odbrojavanje knock-out-a. Tako, ako će rat ući u odlučujuću fazu, možda ćemo slušati o strateškim teškoćama, potrebi dugog bombardiranja ove ili one zone prije no što se nastavi dalje, o odgađanju konačnog odbrojavanja do izvršavanja nekih vojnih operacija i tako dalje. Ako će se to dogoditi neće to biti samo radi želje da se što je više moguće poštede životi američkih vojnika i tako svlada Irak izlažući ih najmanjoj mogućoj pogibelji, nego i radi potrebe da se prilagodi trajanje rata s onim njegove pripreme, jer neprijatelj proglašavan tako opasnim treba se opirati barem onoliko koliko je potrebno da se ne opovrgne njegove opasnost. Dok se, glede Afganistana, čiji sveukupni teritorij, osim Kabula, ne izgleda pod nadzorom, pokazuje sklonost prelaziti preko teškoća koje on nastavlja stvarati, u slučaju Iraka pokazuje se sklonost, ili nužda, da ih se naglašava. Vjerojatno je Julije Cezar znao o onome što se događalo među Germanima njegova doba više no što mi znamo o onome što se doista događa u Afganistanu ili u Saudijskoj Arabiji. Možda je danas više nego ikada, u doba najsofisticiranije i najučinkovitije informacijske tehnologije, teško saznati kako stoje stvari a tako lako lagati", piše Claudio Magris.