NJ 12. I. DPA: FRANCUSKU ČEKAJU - BEZBOLNE - REFORME U SOCIJALNOM SEKTORU

NJEMAČKA DPA 12. I. 2003. Chirac propisuje Francuzima reforme - ali bezbolne "Francuzi zbunjeno prate katastrofične vijesti iz Njemačke. Hod najvažnijeg trgovinskog partnera po mukama dogodio se u krajnje nepovoljnom trenutku. Naime, i oni se muče s mnogim problemima s kojima se bori i susjed na drugoj obali Rajne: s velikom zaduženošću države, eksplozijom socijalnih troškova i sve većom nezaposlenošću, od koje u anketama strahuje najviše - čak dobrih 70 posto - Francuza. 'Njemačka bolest' ugrožava rast u cijeloj Europi, žali se premijer Jean-Pierre Raffarin. Francuski je premijer opravdano zabrinut. Naime, francuska privreda, koja je proteklih godina jako hvaljena kao europska lokomotiva, osjetno gubi dah. Socijalna država puca po svim šavovima. U svojoj novogodišnjoj poruci predsjednik Jacques Chirac odredio je budući smjer: 'Svi mi znamo da su reforme neizbježne. Predugo smo ih odgađali'. 70-godišnji Chirac traži da 2003. bude 'godina akcije', u kojoj će porezi biti smanjeni, izdvajanja reducirana a reforma mirovinskog sustava pokrenuta još do predstojećeg ljeta. Nakon premoćne Chiracove pobjede kojom je ponovno izabran na predsjedničku dužnost te nakon trijumfalne pobjede njegove nove građanske krovne stranke nad prethodno vladajućom ljevicom u proljeće prošle godine vrijeme prijevremenih pohvala konačno je prošlo. Nova vlada pod Raffarinovim vodsvom uspjela je nedvosmisleno ubrati političke bodove u sferi sigurnosti i borbe protiv terorizma ali sada se mora pozabaviti neodloživim socijalnim problemima. Raffarinov je raspored jako opterećen a zadaća osjetljiva. Posebno će težak biti posao koji ga čeka u pitanju reforme mirovinskog sustava, privatizacije i decentralizacije. Konzervativni 'Figaro Magazine' upozorava: 'Reforme kriju u sebi dinamit'. Prvi val prosvjeda protiv ukidanja radnih mjesta, od čega mnogi strahuju, krenuo je već prošle jeseni. Deseci tisuća željezničara i namještenika koncerna za opskrbu energijom EDF i Gaz de France prosvjedovalo je protiv planova za njihovu privatizaciju i deregulaciju: 'Mičite prste od državnih službi, ne smanjujte prava na mirovine'. Naime, oni profitiraju od posebnih propisa i odlaze ranije u mirovinu koja je istodobno i viša od onih uobičajenih za zaposlenike u poduzećima u privatnom vlasništvu. Sindikati su za početak veljače najavili nove prosvjede. No, ojačala je svijest da su reforme nužne. Za Chiracova prvog mandata konzervativni premijer Alain Juppe nije uspio zato što je reforme želio provesti silom. G. 1995. stotine tisuća zaposlenih izišle su na ulice i štrajkale. Raffarin ne želi ponoviti tu grešku. Slijedeći geslo 'društvo mora prihvatiti reforme', francuski premijer pokušava izbjeći bilo kakav sukob. Političar porijeklom iz francuske provincije oprezno pristupa kraćenju prava. Primjerice, 35-satni radni tjedan, koji je uveo njegov socijalistički prethodnik Lionel Jospin, nije ukinut - o čemu se raspravljalo - ali je odgovarajući propis odlučujuće omekšan. U anketama Raffarin u pravilu postiže najviše vrijednosti od gotovo 60 posto - slijedi ga energični ministar unutrašnjih poslova Nicolas Sarkozy, kojeg mediji slave kao vladinu superzvijezdu. No, sporno je koje će reforme uopće moći biti provedene te hoće li Francuskoj poći za rukom u kratkom roku ispuniti zahtjeve Bruxellesa vezane za opsežnu privatizaciju pošte, telekomunikacija i energetskog sektora. Francuska ima još gotovo pet milijuna državnih službenika koji se odlučno bore za svoje povlastice i svoja radna mjesta. Usprkos svim problemima, među Francuzima ni u kom slučaju ne vlada pesimistično raspoloženje. Štoviše, Francuska se ističe s najvišom stopom nataliteta u Europi. Usprkos visokoj zaduženosti politika ne zapada u grozničavu štednju iako će na adresu Pariza uskoro vjerojatno stići opomena iuz Bruxellesa. 'U sadašnjoj fazi slabog gospodarskog rasta nije pravo vrijeme za stezanje remena', izjavio je hladno Chirac. Francuzi bi i dalje trebali službeno odlaziti u mirovinu u dobi od 60 godina ali to nisu obvezni činiti. U gotovo svim ostalim europskim zemljama radi se osjetno dulje i više. U Francuskoj tek trećina zaposlenih radi i u dobi iznad 55 godina. Koliko će si još dugo velika industrijska zemlja moći priuštiti taj luksuz?, pita uz kritičku intonaciju britanski gospodarski tjednik Economist u svojoj analizi o rezultatima pojedinih zemalja" a prenosi na kraju priloga Birthe Blechschmidt.