IHT 9. I. PRAVDA NAKON PRESTANKA BORBI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. I. 2003. Pravda nakon prestanka borbi "Oružane sukobe unatoč odredbama humanitarnog zakona, obično obilježava bezakonje. Moderni sukobi često su puni razbojništva, dok različite zločinačke skupine pokušavaju iskoristiti kaos kako bi profitirale i došle na utjecajne položaje. Bosna i Demokratska republika Kongo akutni su primjeri. Kada borbe prestanu, jedina učinkovita, dugoročna mjera za sprječavanje obnavljanja nasilja i sukoba hitno je utvrđivanje učinkovitog sustava pravosuđa. Pravda, u svojim različitim dimenzijama, od civilne policije do nepristranog sudstva, ključ je za podupiranje demokracije i kvalitetne uprave. Bez režima zakonodavne države, neizbježno je da vladaju razbojnici. Izbori su samo dio ovog procesa; sami po sebi ne utvrđuju demokraciju, unatoč tome što se upravo to od njih često očekuje. Ako se želi utvrditi istinski učinkovite poslijeratne sisteme, moramo hitno osigurati opsežne transnacionalne 'pravosudne pakete'. Ljudstvo i resursi koji su potrebni za te pakete trebali bi početi pristizati od prvog dana, zajedno s procesom rehabilitacije i rekonstrukcije. Bilo kakva odgađanja mogu imati katastrofalne posljedice, kao što smo to imali prilike vidjeti na Kosovu, na kojem su osvetnički napadi povratničkih kosovskih Albanaca na Srbe i Rome, na koje se nije pravodobno reagiralo, doveli do još više ubijenih civila i još 250.000 izbjeglica. Kako većina društava koja izlaze iz dugačkih razdoblja sukoba nemaju čak ni najnosnovnije stručno osoblje i strukture koje su potrebne za ponovno utvrđivanje vladavine zakona, ti transnacionalni paketi pravosuđa moraju biti opsežni. U pojedinim slučajevima moraju uključivati kvalificiranu policiju, suce, tužitelje, branitelje, sudsku administraciju i prevoditelje, kao i osoblje za zatvore. Ujedinjeni Narodi nemaju na raspolaganju svo ovo osoblje. Ono se mora osigurati posebnim sporazumima s vladama i drugim organizacijama. Jedna karika koja bi u tom lancu pravosudne strukture nedostajala, utjecala bi na sveukupnu učinkovitost pravosuđa. Piromani koje su na Kosovu uhitili vojnici NATO-a zbog paleža domova etničkih manjina morali su biti pušteni na slobodu zbog nedostatka prostora u zatvorima. U Kambodži, poznatim ubojicama koje je tražio UN nije se moglo suditi jer su lokalni sudci bili zastrašivani, a rezultate izbora koje je vodio UN vladajuća je stranka ignorirala. Sudovi u Istočnom Timoru su prestali funkcionirati zbog nedostatka kvalificiranog osoblja i administracije. Vojska, uključujući i mirotvorce UN-a, može uvesti i održavati određenu razinu reda, ali ne i zakon i red koji su potrebni dugoročno. Da bi osigurao održavanje reda u svojim mirotvornim operacijama, UN bi uvijek trebao imati barem 100 viših dužnosnika s iskustvom uspostave pravne države u pričuvi, zajedno s ostalim pomoćnim osobljem. Bez dodatanog i bolje obučenog policijskog osoblja koje bi bilo dostupno na početku misija, UN-ove mirotvorne operacije ne mogu implementirati vladavinu zakona niti obučiti lokalno osoblje da sami budu sposobni održavati zakonodavnu državu. Utvrđivanje okvira za vladavinu zakona nakon dugog sukoba može biti dugotrajan, složen zadatak bez brzo vidljivih rezultata. Može trajati godinama, ali je apsolutno ključan. Iskustvo u proteklih deset godina pokazalo nam je kako novi pravosudni sistemi ne funkcioniraju u slučaju da velike nepravde iz prošlosti nisu sudski procesuirane. Zvjerstva počnjena u prošlosti mora se procesuirati, barem u slučajevima u kojima su glavni počinitelji pznati. Žrtve i njihove obitelji to zaslužuju i zahtijevaju, a to predstavlja i katarzu koja je nužna za buduću stabilnost. Sve ovo treba snažnu političku podršku da bi uspjelo. U Istočnom Timoru, mlaka podrška političkog čelništva procesuiranju zvjerskih zločina koji su počinjeni 1999. predstavljala je veliki hendikep za ovaj proces. Isto kao i nevoljkost Džakarte da ozbiljno progoni dobro poznate indonežanske vojne organizatore nasilja. U proteklih deset godina, mnogo smo puta naučili kako su pravda i zakon u mirovnim operacijama od ključne važnosti. Izazov je i dalje prevesti ove teško naučene lekcije u političku i praktičnu realnost. To znači usredotočeniju, dugoročniju podršku Vijeća Sigurnosti za rješavanje ovog problema. Znači i to da se pravda i vladavina zakona moraju smatrati istinskim prioritetom od prvog dana mirovnih operacija. Ikakvi međunarodni napori s ciljem pomaganja složene tranzicije, iz razdoblja nasilja i kaosa u ono civilne demokracije i stabilnosti mora početi ovdje. U protivnom neće funkcionirati", piše Dennis McNamara, viši član ureda UN-ovog visokog povjerenika za izbjeglice. Sudjelovao je u mirotvornim operacijama UN-a u Kambodži, na Kosovu i u Istočnom Timoru.