Na predstavljanju dvojezičnog latinsko-hrvatskog Rapskoga statuta (317 str.), kojega se original čuva u knjižnici samostana sv. Eufemije u Kamporu na Rabu, govorili su ravnatelj NSK Josip Stipanov, rapski gradonačelnik Zdenko Antešić, inicijator izdavanja statuta Ivo Barić, profesor s riječkoga Pravnog fakulteta Berislav Pavešić, te autori uvodnih studija akademici Petar Strčić i Lujo Margetić, koji je Statut s latinskoga preveo na hrvatski.
Po ocjeni akademika Luje Margetića, glavna je karakteristika Rapskoga statuta u njegovoj originalnosti budući da nema pravnih uzora, što je neobično i čudno. Napominje, međutim, kako taj statut nije pao s neba, jer je očita njegova povezanost s prastarim langobardsko-franačkim pravnim ustanovama, ali i s pravnim sustavom hrvatske države iz vremena narodnih vladara.
Na mnogim mjestima Rapskoga statuta, kako je istaknuo, izlazi na vidjelo humanost i kultura naših predaka, koji nisu ništa drugo htjeli nego časno živjeti i posvetiti se malim životnim radostima.
Rapski statut jedan je od najljepših pravnih akata, u kojem će pravnici, latinisti i lingvisti naći puno posla, izjavio je Margetić, dodavši kako je prijevod i objavljivanje Rapskoga statuta tek mali skromni početak, koji će rezultirati novim spoznajama.
Margetić je upozorio i na ispravu iz 1234., koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, Rapski protostatut. Taj dokumnet, kako je rekao, vrijedi istražiti budući da je njegov sadržaj vrlo zanimljiv. Faksimil te isprave objavljen je u sklopu knjige Statut Rapske komune, koju su zajedno objavili Grad Rab i rioječki izdavač "Adamić".
Akademik Petar Strčić upozorio je na nevjerojatne stvari koje su našle svoje rješenje u statutu. Tako je, primjerice, naveo da se vino nije moglo stavljati u promet bez žiga na čepu, što je potvrda brige o njegovoj kvaliteti.
"Rabljani su u srednjem vijeku, koji se često nazivalo mračnim razdobljem, živjeli na visokom kulturnom nivou", istaknuo je Strčić, dodavši kako cijeli statut odiše time. Predložio je pokretanje Rapskoga zbornika kako bi se istražilo i objavilo sve što Rab krije u sebi.
Rapski gradonačelnik Zdenko Antešić istaknuo je kako Rapski statut nije samo značajan povijesni dokument iz kojega je vidljivo da se prije sedam stoljeća na Rabu živjelo na uljuđen način, već je bio pretečom kulture na koju se danas rado pozivamo.
Berislav Pavešić smatra Statut vrijednom znanstvenom knjigom, koja plijeni svojom jednostavnošću, a njezin izričaj neće biti blizak samo znanstvenicima, već svakom čitatelju.
Najstariji sačuvani Rapski statut sastavljen je oko 1326. No, smatra se da je Rab imao statut i prije te godine.
Rapski statut dosad je objavljen dva puta - 1900. od Inchiostri-Galzigna na osnovi prijepisa G. S. Cernotte. Rukopis je pripadao Rapskoj općini, ali je nestao 1941.-1945. te se pretpostavlja da se nalazi negdje u Italiji, skriven od javnosti. Drugi put Rapski statut objavio je Lujo Margetić 2001. prema rukopisu koji se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
U Rapskom statutu, koji se čuva u knjižnici samostana sv. Eufemije u Kamporu, upisana je 1597. i napomena da je prijepis dovršen 30. ožujka 1598.