Protupješačke mine svake 22 minute ubiju ili učine invalidom jednu osobu, a u Hrvatskoj, koja je Konvenciji pristupila 1997., kada je imala oko tri milijuna posijanih mina na približno 6.000 četvornih kilometara i bila među najpogođenijim državama, unatoč dobrim rezultatima u razminiranju još padaju žrtve. U subotu je mina raznijela pirotehničara Slavoljuba Puhača u Mošćenici kod Siska, samo tjedan dana nakon što je odskočna mina ubila jedanaestgodišnjaka Josipa Nenadovića u Lipiku.
Konvencija je stupila na snagu u ožujku 1999., šest mjeseci nakon što ju je ratificirala 40. potpisnica, Burkina Faso.
Dosad su 143 zemlje prihvatile zabrane iz toga sporazuma i uništile oko 37 milijuna postavljenih mina.
Međutim, taj međunarodni sporazum nisu potpisale Sjedinjene Države, Kina i Rusija, podsjeća francuska agencija France presse.
Prema izvješću koje su zajedno sponzorirali Međunarodna kampanja za zabranu protupješačkih mina (ICBL) i Handicap International, uporaba protupješačkih mina u svijetu je u "velikom padu", otkako je sporazum stupio na snagu.
Prema odredbama konvencije strane se obavezuju:
- Nikad ne koristiti protupješačke mine i skrbiti se da to nitko ne čini na njihovu području
- Uništiti sve mine (s izuzećem malog broja tog oružja potrebnog za obuku pirotehničara) u roku od 4 godine nakon ratifikacije sporazuma u parlamentu svake države potpisnice
- Razminirati u roku od 10 godina sva minska polja (razdoblje se može produljiti za 10 godina za zemlje koje su jako onečišćene minama)
- Predati Ujedinjenim narodima godišnje izvješće o mjerama koje je svaka zemlja poduzela sukladno odredbama Konvencije
- Eventualno pružiti pomoć siromašnijim državama za razminiranje, uništenje mina i za pomoć žrtvama mina
Potpisnica konvencije može se povući iz sporazuma uz uvjet da o tome obavijesti Ujedinjene narode šest mjeseci ranije, no ona to ne može učiniti ako je u oružanom sukobu.
Odredbe Konvencije tiču se jedino protupješačkih mina, a to su naprave "koncipirane tako da eksplodiraju u prisutnosti, blizini ili dodiru s osobom, a namjena im je izbaciti čovjeka iz stroja, raniti ili ubiti jednu ili više osoba".
Konvencija se ne primjenjuje na protutenkovske mine niti na eksplozivna punjenja s daljinskim aktiviranjem (tip Claymore).
Prema nekim službenim procjenama diljem svijeta posijano je između 60 i 110 milijuna protupješačkih mina, a najteže su pogođeni Afganistan, Bosna i Hercegovina te Kambodža.
Godine 2004., procjenjuje se da su u Hrvatskoj minski sumnjiva još 1174 četvorna kilometra ali, prema procjeni iz 2002., po broju stanovnika ona je bila na prvome mjestu po onečišćenosti.
Od 1998., u Hrvatskoj su mine ubile 102 osobe, od čega desetero djece, te opet prema podacima iz 2002., mine su izazvale 1871 žrtvu, a što znači i poginule i ranjene.
Nacionalni program predviđa da se do 2010., Hrvatska očisti od mina. Čišćenje se brzo provodilo proteklih godina, međutim, potaknulo je i rast broja tvrtki specijaliziranih za tu djelatnost i pad cijene razminiranja te logične česte prosvjede pirotehničara, pa čak i nezaposlenost. Godine 2002., na burzi rada bilo je registrirano 17 pirotehničara zbog konkurencije stranih radnika.