Prema Marčeku, koji je tad bio kapetan prve klase i jedini profesionalni vojnik u jedinici koju je predvodio, zarobljenici su dovoženi na Ovčaru tri noći zaredom. Prve noći, od 18. na 19. studenoga, u hangaru na Ovčari bili su pripadnici Mitničke brigade ZNG-a, koji su se predali i položili oružje. Ujutro 19. studenoga, oni su odvezeni s Ovčare u Sremsku Mitrovicu. Navečer toga dana na Ovčaru je stiglo pet ili šest autobusa sa ženama, djecom i starijim osobama, koji su cijelu noć proveli u autobusima i idućega jutra otišli put Srbije ili Hrvatske. Tek trećega dana, 20. studenoga, tvrdio je svjedok, na Ovčaru su doveženi zarobljenici iz vukovarske bolnice.
"Oko 14 sati sam čuo da su zarobljenici doveženi na Ovčaru. Slika koju sam tad vidio je ovakva: autobusi su stali jedan iza drugoga, u svakom su bila po dva policajca iz Gardijske brigade. Zarobljenici su izlazili trčeći, prolazili kroz špalir, u kojem su bili pripadnici TO i dobrovoljci. Oni su im oduzimali stvari, tukli ih, psovali i optuživali da su činili zločine nad srpskim stanovništvom", kazao je svjedok, precizirajući da je tome prisutvovalo i nekoliko starješina Gardijske brigade, a da je potpukovnik 80. motorizirane brigade Milorad Vojinović pokušao vlastitim tijelom zaštititi neke zarobljenike.
Opisujući stanje u hangaru, svjedok je rekao da je tamo vidio brojne pripadnike TO i dobrovoljce, kao i druge civile koje je nazvao "znatiželjnicima", među kojima je bilo i onih koji su maltretirali zarobljenike. Navečer je od svojih vojnika, koji su bili u hangaru sa zadaćom da pomognu osiguranju zarobljenika, čuo da se JNA povukla i osiguranje prepustila TO, što mu je kasnije potvrdio i potpukovnik Vojinović.
"Tad sam mu rekao da postoji mogućnost da ti ljudi budu ubijeni. Sam sam htio napraviti Berlinski zid između nas, hvala bogu da nitko iz moje jedinice te noći nije bio tamo i da od nas nitko ništa nije tražio", kazao je svjedok Marček, dodajući da je te noći čuo pojedinačnu i rafalnu pucnjavu, ali i "buku neke mašine iz pravca Grabova". Za zločin je, kaže, čuo u svitanje idućega dana, ali od tog trenutka "počinje zavjera šutnje, od tog trenutka nitko više ništa o tome nije govorio, niti se moglo dobiti bilo kakve odgovore".
"Ovo nije katarza, ali jest vrsta olakšanja za nas koji smo tad bili u Vukovaru. Kamo sreće da nikad tamo nismo bili!", vidno potresen završio je svoje svjedočenje Marček, koji je na samom početku svog iskaza kazao da mu je 1992. godine ustanovljen PTSP, od kojega se ni do danas nije sasvim oporavio.
Svjedok Borčo Karanfilov, 1991. godine kapetan Gardijske brigade JNA izjavio je da je na Ovčari bio prvoga dana, kad su u hangaru bili pripadnici Mitničkog bataljona, a da je idućega dana, kad se zločin dogodio, u Negoslavcima čuvao Marina Vidića Bilog, kojega je "preuzela" JNA. Ostao je pri tim tvrdnjama i nakon što su mu predočeni iskazi ranijih svjedoka koji su tvrdili da su ga vidjeli na Ovčari i u danu kad je počinjen zločin.
Oba svjedoka su, inače, prepoznala drugooptuženog Stanka Vujanovića, zamjenika komandanta TO.
Suđenje se nastavlja u srijedu ispitivanjem drugih oficira nekadašnje JNA.