Od tetiva i ligamenata u nogama, i sa stopalima koja služe kao opruge, značajkama lubanje koje sprečavaju pregrijavanje do precizno ocrtanih mišića stražnjice koji stabiliziraju cijelo tijelo, ljudska je anatomija oblikovana za trčanje.
"Mi trčimo jer smo u tome dobri. Uživamo u tome i posjedujemo sve što treba da bi dobro trčali", rekao je Daniel Liberman, profesor antropologije na sveučilištu Harvard u Massachusettsu.
"Postoje razna obilježja koja vidimo u ljudskim bićama a koja su od ključne važnosti za trčanje", kazao je Liberman čija je studija objavljena u časopisu "Nature".
Liberman i Dennis Bramble vjeruju da su ljudi evoluirali od majmunolikih bića prije dva milijuna godina kako bi mogli loviti i tražiti hranu na udaljenim prostranstvima. Razvoj fizičkih osobina koji je ljudima omogućio trčanje išao je, međutim, na uštrb osobina koje su bile neophodne za penjanje, odnosno nužne za sposobnost življenja na drveću, objašnjavaju dvojica znanstvenika.
Liberman i Bramble tako ruše konvencionalnu teoriju da je trčanje nusproizvod sposobnosti uspravnog hodanja na dvije noge, sposobnosti koja se pojavila kod australopitekusa.
"Prošlo je 2,5 do tri milijuna godina dvonožnog hodanja prije nego smo počeli izgledati kao ljudi, pa se pitamo je li onda hodanje to koje je iznenada tako promijenilo tijelo hominida", pitaju se Liberman i Bramble.
"Mi tvrdimo 'ne', hodanje to ne može učiniti ali trčanje može", ustrajni su znanstvenici.
"Trčanje nas je učinilo ljudima, barem u anatomskom smislu", ustvrdili su Liberman i Bramble.