Bonacci u časopisu "Natural Hazards and Earth System Scineces" na sedam primjera u Dinarskom gorju, među kojima su izgradnja hidrocentrale Zakučac na Cetini i istraživanja za podzemnu centralu u izvoru Ombla kod Dubrovnika, upozorava da su mnogi od tih radova temeljeni na nedovoljnom poznavanju prirode lokalnog krša.
Srednji godišnji protok Cetine pao je na desetinu prijašnjeg kapaciteta nakon što je rijeka preusmjerena cijevima iz Prančeviće akumulacije. Nažalost, nema promjena u gospodarenju njezinim vodama, iako su prijetnje za okoliš postale jasne već 1980-ih, otkriva Bonacci koji je od jeseni ove godine šef Međunarodnog hidrološkog programa UNESCO-a (IHP).
Podzemna centrala koja je predviđena u Ombli neke bi povremene izvore pretvorila u stalne, što bi sigurno izazvalo značajne promjene u okolišu i možda međunarodne probleme upravljanja vodom. Naime, brana bi podigla razinu voda do one kod koje se podzemni tokovi prirodno pretaču u stalne izvore Zaton sjeverno i Zavrelje južno od Omble, dodaje Bonacci.
Posljedice mogu biti različitog intenziteta, od pojava odrona i plavljenja okoliša, preko slijeganje dolina, preusmjeravanja vodenih tokova, presušivanje izvora do međunarodnih konflikata oko podzemnih voda, objašnjava Bonacci.
Napominje da će zahtjevi za intervencijama u kršu biti svakim danom veći te da je potrebna puno ozbiljnija suradnja svih stručnjaka.
Glavni cilj ne smiju biti samo dobre građevine, nego i uočavanje ranjivosti krškog okoliša i njegova zaštita, zaključuje Ognjen Bonacci.