"Dobovski lovci postali su svjesni gubitka tek 1999. godine, kad su se usred polja i travnjaka na desnoj obali Sutle pojavile table s upozorenjima da je riječ o hrvatskom teritoriju", piše list, dodajući da su iste godine dobovski lovci tražili zaštitu svojih interesa i da se je njihovo uzbuđenje djelomice smirilo nakon sastanaka policija iz Krškog i Zagreba. "Rečeno im je da se prema katastru hrvatski teritorij proteže i na desnu stranu Sutle i da tamo moraju prestati loviti", piše list.
Priču o lovcima iz Dobove list stavlja u kontekst poznatih neslaganja oko načela za utvrđivanje granice između država (na mikrorazini), gdje, kako navodi list, "Hrvatskoj ponegdje katastarska granica jednom odgovara, a drugi put ne".
"Gledamo li razgraničenje između dviju država u cjelini, nije teško ustanoviti da Hrvatima katastarska granica jednom odgovara, a drugi put ne. Godine 1991. bilo je rečeno da do konačnog razgraničenja vrijedi stanje na dan osamostaljenja. Budući da je tada naše lovište sezalo sve do rijeke Sutle, takvo bismo stanje morali održavati i nadalje", rekao je za "Dnevnik" član lovačkog društva iz Dobove Franci Deržič.
U Brežicama, u odjelu državnog geodetskog zavoda Slovenije tvrde pak da je katastarsko stanje jasno i da ga pokazuju i snimke terena iz zraka.
Lovci iz Dobove ukazuju da i hrvatski lovci u spomenuti kut između Save i Sutle moraju dolaziti po slovenskom teritoriju. Ako bi se oni sami odlučili da i dalje love na spomenutom području kako su to činili do 1991. godine, onda bi - dodaju - vjerojatno morali ići automobilom preko graničnog prijelaza Bregana koji je 20 kilometara daleko ili se voziti brodom preko Sutle, piše "Dnevnik".