Premda s prebivalištem u selu Urus-Martan (na jugozapadu Čečenije),
Alhanovu je izborno povjerenstvo odobrilo glasovanje u Centoroju, na jugoistoku republike, na biralištu gdje je zadnji put glasovao i pokojni predsjednik Kadirov, ubijen 9. svibnja na paradi u Groznome.
Alhanov (47), je obrazložio da je to učinio kako bi odao čast Kadirovu i pokazao da će slijediti njegovu liniju.
Sjaj njegove uvjerljive pobjede, s više od 70 posto glasova, umanjuje, međutim, ocjena promatrača Vijeća Europe u Čečeniji Andreasa Grossa da su izbori bili "nedemokratski".
Policijski časnik obučen u sovjetskoj školi, Alhanov se grozi "odmetnika", kako naziva pobunjenike, borce za neovisnost Čečenije od "velike multietničke Rusije", koju pak on podupire.
Ojačan potporom ruskoga predsjednika Vladimira Putina, s kojim ga veže i strast prema judu, Alhanov je odabranik Moskve zbog svoga stalnog odbijanja separatizma, čak i tijekom prvoga čečenskog rata sredinom 90-ih.
No nadasve je Alhanov pravi izbor zbog svoje "poslušnosti", ističu njegovi protivnici koji mu prognoziraju "marionetsko predsjedništvo", prenosi agencija AFP uz ocjenu da je upravo zahvaljujući toj kvaliteti nakon 20 godina u policiji bio odabran za dužnost ministra unutarnjih poslova u Kadirovljevoj vladi.
Na tom je mjestu "zatvarao oči", tvrdi oporba, pred zločinima što su ih činile Kadirovljeve milicije.
Oporba ga optužuje i da je od 1994., bio u središtu lukrativne ilegalne trgovine naftom u čemu su sudjelovale lokalne čečenske vlasti i ruska vojska.
Od godine 2000., nakon što su Rusi "oslobodili" Grozni, a riječ je o drugoj oružanoj operaciji ruskih trupa u Čečeniji početoj 1999., Kadirov postaje predsjednik, a Alhanov se vraća u domovinu iz Rostova na Donu gdje je privremeno služio na jugu Rusije. No u tom je gradu odlučio ostaviti živjeti suprugu i djecu iako ističe da ne strahuje od sudbine kakva je zadesila Ahmada Kadirova