0
"Postoji li Jadran? Stari venecijanski zaljev uživa izrazito lošu reputaciju. Zagađen, žrtva razornog masovnog turizma, ovo poluzatvoreno more predstavlja jednu od najvećih europskih granica", počinje Derners svoj članak.
Hrvatska i Crna Gora već više godina stvaraju masovni turizam, smatra Derners i primjećuje da uz "anarhičnu urbanizaciju" crnogorske obale i u Hrvatskoj dolaze do takve "divlje parcelacije zemljišta" na obali. U Hrvatskoj i najmanje kuće nude turistima sobe u najam, a u zemlji gdje nezaposlenost "dostiže gotovo trećinu aktivnog stanovništva mnogi Dalmatinci bave se tim prilično unosnim gospodarstvom", objašnjava Derners i napominje kako hrvatska vlada nastoji dobiti porezne prijave tih prihoda no da se "posljedice po okoliš uopće ne razmatraju".
Derners se u članku dotiče i spora oko granice na moru između Slovenije i Hrvatske, te navodi da načela pomorskog prava hrvatske teritorijalne vode postavljaju na granicu od dvije morske milje od Trsta i Kopra, no da je 2001. godine konačno postignut sporazum kojim je predviđen slovenski koridor do međunarodnih voda i koji riješava pitanje izoliranosti Kopra. "Ulog u igri, bilo s jedne, bilo s druge, strane više je simboličan no bilo što drugo. Sada taj sporazum u pitanje dovodi Hrvatska koja je 3. listopada proglasila isključivu zaštićenu ribolovno-ekološku zonu na Jadranu, kako što predviđa pomorsko pravo. Po hrvatskim vlastima radi se osiguravanju bolje zaštite mora i strožeg upravljanja ribljim fondom. No ova se odluka prije svega objašnjava kroz moguću izgradnju naftovoda Družba-Adria (...). Kako bi nadzirao super-tankere koji bi prevozili naftu prema ostatku Sredozemlja i izbjegao ekološku katastrofu, Zagreb drži nužnim osigurati svoju jurisdikciju nad morem. Ozlojeđena radi tih projekata Ljubljana traži obnovu regionalnog dijaloga i računa na konačnu arbitražu Bruxellesa", objašnjava Derners.
Derners u članku ističe i kako su krize tijekom 20. stoljeća dovele do značajnih demografskih promjena u Bokokotorskom zaljevu gdje su pripadnici starih lokalnih zajednica postali manjina u odnosu novopridošle iz drugih regija. "'Stari' stanovnici Bokokotorskog zaljeva žale za civilizacijom koja je bila u potpunosti temeljena na moru a koju povezuju sa sjećanjem na dugu venecijansku dominaciju", piše Derners i navodi kako katolička zajednica na tom području danas ne broji više od 9000 vjernika.
"Kako bi se razvila jedna dosljedna i učinkovita politika zaštite prirodnog okoliša, kako bi se zaštitilo krhki identitet zajednica na obali, potrebno je da Jadran prestane biti granica i postane u potpunosti jedno unutarnje europsko more. Priključivanje Slovenije Europskoj uniji 1. svibnja i pristup Hrvatske još neutvrđenog datuma, idu u tom pravcu, osim ako se neće nastaviti Jadranu davati uloga granice Europe dobrostojećih", zaključuje Derners. (Preneseno iz Il Manifesta)