Gjenero u razgovoru ističe da je misija u Iraku u prvom redu NATO-ova misija te ne postoji zajedničko europsko stajalište o tom pitanju, te iako je Hrvatska potpisala Vilniusku deklaraciju, kasnije je ustrajala na tome da Hrvatska ni na koji način neće sudjelovati u Iraku dok to ne postane operacijom UN-a.
Odluke o sudjelovanju u svakom slučaju donose političari, no u Hrvatskoj je Ustavom ograničeno slanje vojnika izvan državnih granica te o tome mora odlučivati Sabor, napominje se u prilogu postaje a Gjenero u razgovoru podsjeća da je Hrvatskoj više puta ukazano da ukoliko želi postati pravom članicom NATO-a mora provesti ustavnu reformu i koja bi u bitnom trebala olakšati slanje vojnih jedinica izvan zemlje.
"Malo je vjerojatno, međutim, da bi u današnjim uvjetima manjinska Vlada Ive Sanadera mogla provesti tu ustavnu reformu. Činjenica je da unatoč tome što Sanader i Žužul stalno traže načina kako bi osnažili svoju inicijalnu političku poziciju koju su deklarirali kao poziciju u kojoj Hrvatska želi biti neka vrsta Izraela na zapadnom Balkanu, dakle čvrsto vezana uz SAD i nekakvu agendu Sjedinjenih Država na ovome prostoru i na taj način ubrzati i svoju europsku integraciju, očito je da protivno javnosti ne nalaze načina kako ostvariti te svoje ambicije", ocjenjuje Gjenero.
Sanader i Žužul tražiti nekakav izlaz, nastavlja Gjenero, "no može li taj izlaz biti uključivanje hrvatskih policijskih snaga, koje nisu službeno vojne jedinice, u nekakvu operaciju u Iraku ili to može biti nekakva civilna inicijativa". "Oni će pokušati naći neku nišu kojom mogu zaobići i Sabor i predsjednika Republike koji bi vrlo teško prihvatili takvu inicijativu. Predsjednik Republike bi u svakom slučaju izbjegao supotpis, a u Saboru bi bilo vrlo teško postići čak i relativnu većinu za takvu političku odluku", smatra Gjenero, prenosi RFE.