"Francuska je dobila resor manje značajan od onog što je dodijeljen Letoniji" - i bez ovog zajedljiva komentara londonskog Financial Timesa službeni je Pariz imao dovoljno razloga da izrazi kritike na sastav i podjelu resora unutar nove Europske komisije kojom će predsjedati Portugalac Jose Manuel Durao Barroso.
Sukladno ugovorima iz Nice Francuska je ostala bez drugog povjerenika – koliko ih je imala svaka od pet "velikih" europskih zemalja - te u "Barrosovoj komisiji" figurira samo jedan Francuz, Jacques Barrot, koji je dobio resor prometa, i to nakon što mu je bilo odbijeno povjerenstvo tržišnog natjecanja (dodijeljeno Nizozemskoj) i unutarnjeg tržišta (dodijeljeno Irskoj) a, povrh toga, iz dodijeljenog resora prethodno isključena oblast energije, koja je postala zasebnim portfeljom što je povjeren Mađaru Laszlu Kovacsu.
Poput Njemačke, koja je također tražila iste resore tržišnog natjecanja ili unutarnjeg tržišta, a dobila resor poduzeća i industrije, za koji je zadužen Guenter Verheugen, i Francuska je dobila "utješnu nagradu": Barrot je jedan od pet potpredsjednika Europske komisije, ali samo Šveđanka Margot Wallstroem, povjerenica za odnose s europskim parlamentom i Vijećem, može zamjenjivati predsjednika Komisije u odsustvu.
"Francuska gubi svoj utjecaj u Bruxellesu", "Francuska zaboravljena", "Pljuska Francuskoj", samo su neki od naslova u vodećim dnevnicima koji od imenovanja eurokomisije prije deset dana ne prestaju ukazivati na razloge "francuskog nezadovoljstva".
Zajedničko u svim francuskim kritikama na račun Barrosove komisije jest ocjena da je europska egzekutiva "ultraliberalna i atlantistička" - pa se u tu svrhu ukazuje kako su ključni resori dodijeljeni Britancu Peteru Mandelsonu ( vanjska trgovina ), Ircu Charlie McCreevy ( unutarnje tržište ) ili Nizozemkinji Neelie Kroes-Smit ( tržišno natjecanje ).
Sastav nove europske izvršne vlasti je "jasan i uznemirujući znak marginalizacije Francuske u Europi" - izjavljuje čelnik najproeuropskije francuske stranke, centrističkog Saveza za francusku demokraciju ( UDF ), Francois Bayrou, dok socijalistički zastupnik Francois Loncle, potpredsjednik Komisije za vanjske odnose Nacionalne skupštine, govori o "vrtoglavom uzmaku, nestajanju Francuske iz europskih institucija".
Barroso je "prije svega šampion čiste i tvrde liberalističke ideologije" - ocjenjuje pak bivši socijalistički ministar za europska pitanja Pierre Moscovici, koji u nedavnom intervju u Le Mondeu poziva europske socijaldemokrate da ne izglasaju povjerenje novoj Komisiji kada koncem listopada to pitanje dođe na dnevni red europarlamenta.
Sličnog je mišljenja i jedan od ponajboljih poznavalaca europske problematike u Francuskoj, eurozastupnik Jean-Louis Bourlanges, koji optužuje Barrosa da je počinio dvojaku grešku: "uništio francusko-njemački par" u korist Donaldu Rumsfeldu drage "nove Europe" i "iskopao jaz između europskih institucija i francuskog javnog mnijenja".
Ova dvojaka greška, povrh "nesretne" kandidature Turske, mogla bi, prema ovom izvoru, biti kobna po referendum o europskome ustavu što će se održati iduće godine.
Socijalistička pak oporba ne propušta priliku da u "marginalizaciji Francuske" u Europi vidi "grešku" samog predsjednika Jacquesa Chiraca, posljedicu njegova "gordog držanja" i "odsustva europskog uvjerenja".
Piše: Frano Cetinić