NOVI VINODOLSKI, 11. kolovoza 2004. (Hina) - Stručnim skupom danas su uNovom Vinodolskom završile četverodnevne priredbe u povodu 190.obljetnice rođenja pjesnika i političara Ivana Mažuranića(1814.-1891.).
NOVI VINODOLSKI, 11. kolovoza 2004. (Hina) - Stručnim skupom danas su
u Novom Vinodolskom završile četverodnevne priredbe u povodu 190. obljetnice
rođenja pjesnika i političara Ivana Mažuranića (1814.-1891.). U
hrvatskoj književnosti proslavio se spjevom "Smrt Smail-age Čengića", a u
politici je ostavio velik prinos kao prvi hrvatski ban pučanin.
O tim dvjema Mažuranićevim osobinama govorili su akademici Nedjeljko
Fabrio i Petar Strčić.
U sklopu programa proslave Dana pjesnika i bana Ivana Mažuranića, što su u
pjesnikovu rodnom Novom Vinodolskom počeli 8. kolovoza, predstavljena je i
nova knjiga akademika Nedjeljka Fabrija "Triemeron" te dopisnica sa žigom s
likom Ivana Mažuranića. Time su Novljani ujedno označili i početak priprema za
proslavu 200. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića (rođen 11. kolovoza 1814. u
Novom Vinodolskom, umro 4. kolovoza 1891. u Zagrebu).
Mažuranić se nakon apsolutizma posvetio politici te najprije postaje
narodnim zastupnikom u Hrvatskom saboru, zatim državnim nadodvjetnikom za
Hrvatsku i Slavoniju, prvim hrvatskim kancelarom, a nakon revizije
Hrvatsko-ugarske nagodbe i prvim banom neplemićem, nazvan "banom pučaninom"
(1873.-1880.) U tijeku njegova banovanja u Hrvatskoj je reorganizirana uprava i
sudstvo, unaprijeđena prosvjeta, osnovane mnoge škole i hrvatsko sveučilište.
Pjesničku slavu Mažuranić je stekao djelom "Smrt Smail-age Čengića"
(napisanim 1846.), koje je tiskano u više od 160 izdanja te prevedeno na mnoge
jezike.
Još u prvim djelima Mažuranić polazi svojim izvornim putom, jer pokušava
na hrvatsko pjesništvo primijeniti elemente klasičnog metra, ali istodobno piše
i u duhu usmene književnosti te dubrovačkih petrarkista.
Spjev "Smrt Smail-age Čengića" temelji se na sporednu povijesnom
događaju, koji je Mažuraniću poslužio da naglasi osjećaj čovječnosti povezan s
religijskim osjećajem. Njegov glavni junak je bayronovski tip s mnogo
psiholoških nijansa, pa je naglašena i njegova lirska osobnost. U osnovi je
djela ideja nacionalnog oslobođenja te sukob islama i kršćanstva, etičko
pitanje svjetla i tame, tj. tiranstva i slobode, s univerzalnom vizijom o
propasti zla.
Ivan Mažuranić je književno sintetizirao tradiciju hrvatske književnosti i
dao joj vlastit estetski obol te se zato smatra njezinim najvećim imenom u
prvoj polovici 19. stoljeća i utjecajnim i danas.