"Trenutna kriza posljedica je kombinacije ograničenih resursa i rasta potražnje predvođenog uglavnom Kinom i Indijom, neumanjene padom potrošnje u gospodarstvima koja se uvelike oslanjaju na naftu, poput onih Sjedinjenih Država, Europske unije i Japana", kazao je Francis Perrin iz francuske publikacije Petrole et gaz arabes.
Oštar rast cijena sirove nafte, čije su trenutne najviše razine velikim dijelom rezultat prijetnje prekidom opskrbe iz ruskog naftnog giganta Jukosa, "ne znači da se radi o još jednoj krizi poput onih 1973. i 1979, nakon kojih će se tržište samo korigirati", dodao je. Umjesto toga, istakao je, prije se radi o "strukturalnom fenomenu koji oblikuje dio rasta cijena primarnih resursa koji će trajati barem do kraja desetljeća".
Cijena barela sirove nafte na američkom tržištu u petak prošli tjedan poskočila je nakratko na nikad viđenih 43,85 dolara, da bi dan zaključila na 43,8 dolara. Na tržištu u Londonu porasla je na 40,02 dolara, po prvi puta premašivši 40 dolara od listopada 1990. nakon iračke invazije na Kuvajt.
Prilagođene inflaciji, svjetske cijene nafte i dalje su daleko niže od razina dosegnutih prilikom naftnog šoka u 1970-tima, ali su drastično više od razina s početka 2002. kada su iznosile oko 18 dolara.
Taj je skok izazvan geopolitičkim faktorima koji rangiraju od terorističkih napada u rujnu 2001. na Sjedinjene Države, do ponovnog pokretanja iračkog izvoza nafte, koji je u prvoj polovici ove godine dosegao razinu od 2,1 milijuna barela nafte dnevno, a koji se često prekida zbog terorističkih diverzija na naftovodima. Tome popisu valja pridodati probleme u velikim izvoznicima Venezueli i Nigeriji.
Uporno visoke cijene nafte također bi se mogle pripisati i činjenici da Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) ima poteškoća u zadovoljenju svjetske potražnje, koja bi prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA) u ovoj godini trebala porasti 3,2 posto, na 81,4 milijun barela dnevno, te na 83,2 milijuna u 2005.