Rođen je 1922. godine u Pagu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Pagu i Šibeniku, a u Zagrebu je diplomirao komparativu književnost na Filozofskom fakultetu.
Sudionik je NOB-a od 1941. kao ilegalac, politički radnik i časnik.
Od 1949. do 1953. kao politički zatvorenik prošao je torturu na Golom otoku.
Ante Zemljar se u hrvatskoj književnosti ogledao kao pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, kritičar i scenarist. Surađivao je u gotovo svim relevantnim književnim časopisima, a pisao je i radiokomedije te filmske scenarije.
Posebno se istakao tzv. otočnom književnosti, opisavši u nekoliko knjiga podneblje i ljude iz kojega je potekao - Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke.
Važnija su mu djela: Mozaik (1975.), Djevica (1977.), Haron i sudbine (1988.) i dr.
U više je navrata nagrađivan književnim nagradama, među ostalim, čak šest puta nagradom "Drago Gervais". Njegovi su radovi prevedeni na talijanski, španjolski i engleski jezik.
Ante Zemljar bio je član Društva hrvatskih književnika (DHK), Hrvatskog društva pisaca (HDP) i hrvatskog PEN centra.