"Čovječja hrana sastoji se od dviju velikih skupina, i to iz skupine koju zastupa živinstvo, i iz skupine koja dolazi iz bilinstva. Postoji veliki broj ljudi koji ne vole meso nego se služe samo bilinama, vegetabilijama, pa se skupnim imenom nazivlju vegetarijanci." Tako, 20. prosinca 1903. piše Oriovčanin, a marom Stjepana Keglevića prenosi 'Gospodarski list' 2004. godine.
Protivnici vegetarijanske prehrane, tvrdili su da vegetarijanci ne posjeduju dostatnu inteligenciju, da nisu kadri dobro prosuđivati, te da su im kretnje teške i trome. Kao primjer navodili su Indijance i Irce, koji su, tvrdili su, stoga i bili toliko ropski poslušni Španjolcima i Englezima. Bi li onih 140 milijuna Hindusa slušalo Engleze da su se poput njih hranili mesom? - pitaju se protivnici vegetarijanstva.
Dr. Gundrum brani vegetarijnce, pa kaže kako radnici u ugljenicima Južne Amerike jedu ujutro smokve, u podne varivo, a uvečer prženi ječam. On je osobno gledao radnike u Bugarskoj, Carigradu i Egiptu kako po najvećoj žegi vuku kola i nose teške terete, a jedu kruh, voće, rotkvu, sladornu trstiku, varivo bez masti i ulja... A zdravlje im je dobro - "tko bi se s njima ufao u koštac uhvariti"?
Gundrum poriče i stavove o negativnom utjecaju biljne hrane na umne sposobnosti navodeći imena velikih vegetarijanaca kakvi su bili Pitagora, Plutarh, Voltaire, Rousseau, Svedenborg, Lamartaine... Te upozorava da su narodi koji samo meso jedu, kao Eskimi, Tunguzi i Ostijaci, na najnižem stupnju duševnoga razvoja.
Na kraju zaključuje: "Zato pustimo meso na stranu, pa se hranimo sočivom, varivom, voćem i pijmo vodu i voćne sokove!"