Dijagnoza, objavljena nedavno u Europskom neurološkom listu, postavljena je na temelju dokumenata koji su objavljeni nakon 1991. i pada Sovjetskog Saveza - Lenjinovog liječničkog kartona, rezultata obdukcije i sjećanja koje su njegovi liječnici prenijeli svojim mlađim kolegama, iako su se obvezali na šutnju nakon njegove smrti 1924.
Veliki ruski revolucionar i sovjetska ikona, Vladimir Iljič Lenjin umro je u mukama od, prema službenoj dijagnozi, cerebralne arteroskleroze. Međutim, samo osam od 27 liječnika koji su ga liječili i bili prisutni obdukciji potpisalo je to izvješće.
Dijagnoza o neurosifilisu koji je prouzrokovao oštećenje mozga i demenciju kod Lenjina u posljednje dvije godine njegova života povijesna je zanimljivost koja baca novu sliku na Lenjinov život, smatraju znanstvenici koji su obavili istraživanje.
Bolest i njezino dugo prikrivanje od strane sovjetskih vlasti koji su od Lenjina napravili simbol, pokazuje do koje mjere je opasno prikrivati mentalne bolesti ljudi koji drže sudbinu milijuna u svojim rukama, kaže psihijatar Eliezer Witztum.
"Njegova privatna stvar utjecala je na živote milijuna zbog nesposobnosti za vođenje zemlje u ključnim trenucima", kaže Yoram Finkelstein, čelnik dijagnostičkog tima u jeruzalemskoj bolnici Shaare Zedek.
Vladimir Lerner, psihijatar u sveučilišnoj bolnici Ben Gurion u Beershebi radio je kao mladi liječnik u Moskvi sa sinom Lenjinovog liječnika koji mu je rekao da mu je otac svojedobno povjerio da je u osam obdukcijskih nalaza bilo osam različith uzroka smrti, a jedan od njih bio je i sifilis.
Dokazati da je Lenjin umro od sifilisa bilo je teško jer simptomi te bolesti slični su nekima drugima.
Međutim Lenjin je uzimao Salvarsan, lijek koji se uzimao isključivo kod sifilisa, što je i jedan od najjačih dokaza za njegovu bolest.
Krvne pretrage koje su mogle dokazati sifilis nedostaju u njegovim medicinskim kartonima. "To bi bio izravan dokaz. Zašto nedostaju krvne pretrage kad postoje nalazi urina", pita se Lerner.
Konačni dokaz bilo bi i proučavanje Lenjinovog mozga koji se čuva u jednom institutu u Moskvi, ali znanstvenici sumnjaju da bi ruski dužnosnici dopustili neovisnim stručnjacima da uzmu uzorak tkiva.