Zaposleni u Njemačkoj su sa 42 plaćena dana godišnjeg odmora na samom svjetskom vrhu što nikako ne pogoduje konkurentnosti njemačke industrije, smatra Rogowski. Visoke plaće, uz manji rad, krivci su za to što njemačka industrija posljednjih godina nije ostvarila gotovu nikakvu dobit, a to se mora promijeniti, zaključio je Rogowski.
Diskusiju o duljini radnog vremena u industriji potaknuo je sporazum sindikata i Siemensa koji su za nekoliko pogona u saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni - Vestfaliji dogovorili 40 satni radni tjedan bez dodatne naknade. Siemens se zauzvrat obvezao da proizvodnju neće prebacivati u jeftinije zemlje europskog istoka. Usprkos tome što su sindikati istaknuli da Siemens ne smije poslužiti kao model za ostatak Njemačke, radnici su u mnogim tvrtkama pristali na produljenje radnog tjedna bez dodatne naknade i prihvatili to kao jamstvo za očuvanje radnog mjesta.
Predstavnici poslodavaca i neki ekonomisti vjeruju da bi produljenje radnog tjedna sa sadašnjih prosječnih 37 sati tjedno na 40 do 50 sati, zbog pojačane konkurentnosti na svjetskom tržištu, osjetno smanjilo nezaposlenost u Njemačkoj. Neovisni gospodarski stručnjaci se protive općem produljenju radnog vremena te se zauzimaju za fleksibilno radno vrijeme prilagođeno potrebama poslodavaca.
Njemačka je jedina industrijska sila u kojoj je u posljednjih deset godina skraćeno radno vrijeme uz istodobno povećanje stope nezaposlenosti.