Podsjetivši opširno na povijest posljednjih 130 godina na području Vojvodine, posebno područja vezana uz Suboticu, velečasni Lazar Krmpotić, magistar teoloških i filozofskih znanosti, dao je i kratak pregled današnjeg stanja na tom području.
"Naš je korpus teško bolestan i držim da šminkamo bolesnika kojemu je potrebno ozdravljenje", simbolično se izrazio velečasni Krmpotić ocijenivši kako slika stanja za Hrvate na tom području "nije niti malo ružičasta". Po njegovim riječima informativni prostor na tom je području jako sužen, sredstva priopćavanja koja su bila objektivna postupno su se ugasila, a ona koja su ostala morala su pisati po dobivenom diktatu. Tako i hrvatski mediji u Hrvatsku prenose ono što pišu takvi mediji koji su se uspjeli na takav način održati, rekao je Krmpotić.
On je svjestan činjenice da ako se tamošnji Hrvati sami ne izbore za svoja prava, da im neće pomoći niti Europska unija koja inače kako je rekao "favorizira nacionalne manjine u svakoj državi".
Krmpotić je iznio i podatak kako Hrvati po strukturi stanovništva čine pedeset posto stanovništva Subotice, a u strukturi vlasti u tom gradu jedva tri do četiri posto. No, kako je zaključio prozivati i pronalazati krivca Hrvati tamo mogu tek onda kada sami učine najmanje što mogu po onoj narodnoj "pomozi si čovječe, pa će ti i Bog pomoći".
O stanju na području Crne Gore, točnije Tivta progovorio je predsjednik Hrvatske građanske inicijative iz Tivta Dalibor Burić. Posljednji popis stanovništva proveden krajem prošle godine donosi podatak kako Hrvati u Crnoj Gori čine jedan posto stanovništva, najviše ih je u Boki Kotorskoj, a u Tivtu dvadeset posto, rekao je Burić, podsjećajući kako je 1910. na tom području bilo 95 posto Hrvata.
Napomenuo je i kako se velik broj stanovništva izjasnio kao Bokelji, te osam posto kao neopredijeljeni za koje Burić drži da su ustvari većina upravo Hrvati.
Dodao je i kako su mnogi Hrvati ostali bez posla, a na rukovodećim ih mjestima više uopće nema.
Perspektive i kako je rekao "svjetlo" u takvoj situaciji Burić vidi ako hrvatska država stane iza njih kao netko tko nije daleko i kada Crna Gora stane uz njih kao netko od koga Hrvati ne traže ništa više nego što inače traži svaka nacionalna manjina.