Jedina bosanskohercegovačka rafinerija koja je tijekom rata u toj zemlji pretrpjela ogromna razaranja djelomice je rekonstruirana i od 1996. godine uspjela je obnoviti kakvu-takvu proizvodnju no zbog neuređenog tržišta i međuentitetskih problema nikada nije dosegla razinu iskorištenosti kapaciteta koji bi jamčili rentabilnost poslovanja.
Zbog kratkoročnih pozajmica i neredovite opskrbe naftom za preradu rafinerija je do danas nagomilala dugove veće od 100 milijuna eura koji trenutačno predstavljaju glavnu zapreku njenoj privatizaciji i trajnom oporavku.
Bosanskobrodsku rafineriju trenutačno opskrbljuje britanska naftna tvrtka "Vitoil" a planirano je kako bi do kraja godine moglo biti prerađeno oko 400 tisuća tona nafte.
Grčevite pokušaje spašavanja ove rafinerije mogla bi ozbiljno ugroziti informacija koju je prva ovih dana objavila Televizija Federacije BiH (FTV) prenoseći kako su pogoni u Bosanskom Brodu zapravo pod hipotekom koja je sada dospjela na naplatu zbog duga od 60 milijuna dolara.
Stanovita australno-liberijska tvrtka pod nazivom "Orbal Marketing Service" navodno je taj iznos dala u vidu zajma Republici Srpskoj još 1995. godine a tadašnje vlasti na Palama su kao zalog ponudile rafineriju u Brodu.
FTV je prikazala i presliku dokumenta o hipoteci ovjerenog te godine na sudu na Sokocu, mjestu u kojemu je Srpska demokratska stranka (SDS) i danas neprikosnoveni autoritet.
Svojim potpisom ovaj ugovor je ovjerio i predstavnik vlade RS na čijem je čelu tada bio Gojko Kličković, poslušni izvršitelj naloga Radovana Karadžića. Kličković je već godinama u bijegu pred sadašnjim vlastima Republike Srpske koje ga traže zbog brojnih pronevjera što ih je počinio zlorabeći poziciju entitetskog premijera.
Sadašnji predsjednik Vlade RS Dragan Mikerević bio je potpuno zatečen informacijama o tome da je brodska rafinerija praktično pred prodajom. On je novinarima početkom tjedna kazao kako o takvom nečemu prvi puta čuje istaknuvši kako u njegovom uredu nema nikakvih dokumenata koji bi potvrđivali takve navode.
Zamjenik direktora rafinerije Dušan Bogdanić također je kazao kako je zaprepašten ovakvim informacijama te da o navodnoj hipoteci nad rafinerijom ne zna ništa.
No ministar energetike, rudarstva i industrije RS Milan Bogdanić tvrdi drugačije. On je sarajevskom "Oslobođenju" od srijedu kazao kako je entitetskoj vladi još u siječnju predočena informacija o zahtjevu za vraćanje 60-milijunskog dolarskog duga.
Predstavnici tvrtke "Orbel Marketing Service", i to dvoje Slovenaca i jedna žena podrijetlom s ovih prostora, naplatu duga izravno su, po Bogdanićevim rječima, zatražili od ministra pravde RS Suada Filipovića kada su se s njim početkom godine sastali u Banjoj Luci.
Po Filipovićevim rječima, predstavnici australsko-liberijske tvrtke tvrdili su kako su vlastima Republike Srpske te 1995. godine za 60 milijuna dolara isporučili - banane i ananas. Razgovor se završio Filipovićevim zahtjevom da mu se dostavi originalna dokumentacija o ovom aranžmanu kako bi se entitetska vlada mogla očitovati o zahtjevu za vraćanje navodnog duga.
Takva dokumentacija do danas nije poslana u Banju Luku. "Oslobođenje" međutim sugerira kako bi cijela priča mogla imati zaplet dostojan filmova o Jamesu Bondu.
Navodeći kako je "Orbel Marketing Service" zapravo tvrtka u vlasništvu Nicholasa Alexandera Omana, koji slovi za jednog od najvećih balkanskih krijumčara oružjem, ovaj list podsjeća na glasine kako je Karadžić pri kraju rata u BiH pokušavao nabaviti kakvo razorno oružje kojim bi tadašnju nepovoljnu situaciju preokrenuo u svoju korist.
Karadžićev cilj navodno je bio pribaviti tzv. eliptonsku bombu od crvene žive, koju proizvode Rusi.
Prema glasinama koje nikada nisu do kraja potvrđene niti opovrgnute, Oman je navodno od Karadžića i uzeo novce obećavši kako će nabaviti traženu bombu no ona nikada nije isporučena, a u zamjenu je bosanskim Srbima proslijeđeno drugo oružje.
Drugi mogući scenarij Karadžićeva poslovanja s Omanom bilo je, kako se nagađa, davanje pokrića za "izvlačenje" 60 milijuna dolara na privatne račune utjecajnih članova tadašnjeg vodstva SDS-a.
Nicholas Oman, rođeni Slovenac s australskim državljanstvom, ukoliko je i poslovao s Karadžićem, nije to po svemu sudeći radio samo s njim. Mediji u Sloveniji otvoreno su ga optuživali kako je oružje uz posredovanje Hasana Čengića nabavljao i za Armiju BiH pri čemu je naplatio najmanje 30 milijuna dolara.