U nastupu na HTV-u bivši ministar vanjskih poslova SCG-a i sadašnji oporbeni zastupnik Goran Svilanović nije odgovorio ni potvrdno ni niječno na pitanje je li Srbija 1991. g. izvela agresiju na Hrvatsku, pri čemu, doduše, ne treba zaboraviti da ni režim prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana "ni u najolovnijim vremenima" nije Srbiju označio kao agresora, ističe ljubljanski list.
Zapravo je i tužba za agresiju i genocid, koju je Hrvatska podigla protiv tadašnje SRJ pred Međunarodnim sudom u Den Hagu, bila "sastavni dio brojnih pogrešaka i zabuna za vrijeme krvavog raspada zajedničke federacije" u vrijeme "kad događaji i akteri nisu bili pravilno imenovani", drži "Delo".
Nekadašnji i sadašnji srpski lideri priznavali su pak simpatije prema pobunjenim Srbima u BiH i Hrvatskoj i čak im i vojno pomagali - u to je vrijeme među srpskom oporbom Radovan Karadžić bio popularniji od samog Slobodana Miloševića, podsjeća ljubljanski list.
Te su situacije sada svjesni i oni koji su sada na vlasti u Srbiji pa su napadnutoj sestri ubijenog premijera Zorana Đinđića odmah ponudili najveću moguću zaštitu. No, to ne omogućuje bijeg od temeljnog problema suvremenog srpskog društva - a to je priznanje i prihvaćanje pravih uzroka suvremene srpske nesreće i toga što bi bilo potrebno napraviti za kraj srpske tragedije, zaključuje "Delo".