Fiskovićevi tekstovi, objedinjeni u knjizi "Spomenička baština Boke kotorske", koje je autor objavio u raznim časopisima i zbornicima, u razdoblju od 1941. do 1986., rekonstruiraju duhovnu i životnu realnost bokokotorskog zaljeva, od srednjeg vijeka do početka 19. stoljeća.
Prva autorova bokeljska tema bila je krstionica iz 8. stoljeća u kotorskoj katedrali sv. Tripuna. Fisković tu krstionicu smatra rijetkim spomenikom te vrste iz onoga razdoblja kad su umjetnici povezali umjetnost kasne antike s umjetnošću ranoga srednjeg vijeka.
Od najstarijih naših krstionica s kraja 8. ili početka 9. stoljeća sačuvala se tek ninska krstionica na kojoj je uklesano ime kneza Višeslava i čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Fiskovićeva opširna studija "O umjetničkim spomenicima grada Kotora", objavljena prvi put 1953., uvrštena na početak knjige, smatra se najzaokruženijom cjelinom u kojoj su obrađeni svi segmenti umjetničke baštine Kotora, posebno katedrala sv. Tripuna.
"Fiskovićeva metoda unakrsnog opisivanja i vještina da pomoću detalja obasja cjelinu prošlosti, mogla bi biti ogledni primjer da se predoči punina života u danas avetinjski pustom Perastu, razvalinama dobrotskih palača i crkava, zapuštenom Prčanju", piše priređivač knjige Radoslav Tomić u uvodnom tekstu "Boka kotorska u djelu Cvita Fiskovića".
Kao povjesničar umjetnosti, osim umjetničkoga blaga, Fisković se bavio pomorskim temama - borbom Bokelja s gusarima i Turcima, sukobom Peraštanina Josipa Bronze s alžirskim ratnim brodovima, dolaskom Rusa u Perast na izučavanje pomorskih vještina, zatim narodnim običajem "gađanja kokota" u Boki, Budvi, Dalmatinskoj zagori i Orebićima.
Gađanje puškom ili topom živoga pijevca pričvršćenog na dasci sred morskih valova javilo se prvi put u Perastu 1754., prigodom proslave stogodišnjice pobjede na Turcima 15. svibnja 1654.
Posljednji je rad u Fiskovićevoj knjizi "Boka kotorska u akvarelima Fedora Karacsaya iz prve polovice 19. stoljeća". Taj austrijski pukovnik izradio je stotinu akvarelnih crteža, među kojima su najbrojniji Boke kotorske, i oni, po Fiskovićevoj ocjeni, imaju "za našu kulturnu povijest poseban značaj".
"Ti akvareli zvog svog kolorita spadaju među najstarije obojene prikaze Boke kotorske i nekih dalmatinskih priobalnih gradića", napominje Fisković.
(Hina) xmc ymc