BRUXELLES,27. travnja 2004.(Hina) - Europska unija će se 1. svibnja proširiti po šesti puta u svojoj povijesti i s oko 450 milijuna stanovnika postat će treće najveće tržište na svijetu iza Kine i Indije.
BRUXELLES,27. travnja 2004.(Hina) - Europska unija će se 1. svibnja
proširiti po šesti puta u svojoj povijesti i s oko 450 milijuna
stanovnika postat će treće najveće tržište na svijetu iza Kine i
Indije.#L#
Bit će to dosad najveće širenje u povijesti, koje će obuhvatiti osam
bivših komunističkih zemalja (Češka, Estonija, Latvija, Litva,
Mađarska, Slovačka, Slovenija i Poljska) i dvije mediteranske otočne
države (Malta i Cipar).
Od šest krugova proširenja, tri su ostvarena nakon pada totalitarnih
režima u pristupajućim zemljama.
Iako je ideja o ujedinjavanju europskog kontinenta bila pristuna puno
ranije, ona se tek nakon tragičnog iskustva Drugog svjetskog rata
počela uobličavati kao politički projekt.
Godine 1950. tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert
Schuman predložio je stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik.
Ideja je bila da se proizvodanja ta dva, u to vrijeme strateška
proizvoda, stave pod zajedničku upravu i na taj način spriječi ponovno
izbijanje sukoba između donedavno zaraćenih strana.
Godinu dana kasnije, 1951., u Parizu je šest zapadnoeuropskih zemalja
(Njemačka, Francuska, Italija, Belgija, Nizozemska i Luxembourg)
potpisalo sporazum o Europskoj zajednici za ugljen i čelik. Šest
godina poslije, 25. ožujka u Rimu potpisani su sporazumi o Europskoj
ekonomskoj zajednici i o Europskoj zajednici za atomsku energiju
(Euratom).
Uspješna suradnja između šest zemalja osnivača današnje Unije,
pobudila je zanimanje i kod drugih zemalja.
Do prvog širenja došlo je 1973. kada su se šestorici pridružila
Velika Britanija, Danska i Irska. Taj proces nije išao glatko, u prvom
redu zbog opiranja Francuske da se primi Veliku Britaniju.
London je 1967. predao molbu za članstvo, ali se tadašnji francuski
predsjednik Charles de Gaulle tome usprotivio. Tek odlaskom De Gaullea
1969. i dolaskom na čelo Francuske Georgesa Pompidoua, skinut je
francuski veto.
U Francuskoj je u travnju 1972. održan prvi referendum o proširenju u
nekoj zemlji članici. Francuski birači su sa 67,7 glasova podržali
ulazak triju zemalja.
Drugo proširenje uslijedilo je 1981. ulaskom Grčke. Atena je sporazum
o pridruživanju s Europskom ekonomskom zajednicom potpisala još 1961,
koji je u vrijeme vojne diktature u Grčkoj 1967.-1974. bio zamrznut.
Nakon završetka vojne diktature Grčka je podnijela molbu za članstvo
1975. U slučaju Grčke prvi put se dogodilo da je Vijeće ministara
odbacilo mišljenje Europske komisije. U avisu o grčkoj kandidaturi,
Komisija je ocijenila da Grčka ni politički ni gospodarski nije
spremna za ulazak. Međutim, Vijeće ministara je unatoč tome odobrilo
početak pregovora uz argumentaciju da će se ulaskom u zajednicu
učvrstiti grčka demokracija.
Pet godina poslije, 1986. godine Europska ekonomska zajednica narasla
je na 12 članica. Nakon pada totalitarnih režima sredinom 70-tih
godina, Španjolska i Portugal nastojali su ući u zajednicu i okončati
višegodišnju izolaciju. Španjolska je još u vrijeme režima generala
Francisca Franca 1962. podnijela molbu za članstvo, ali tek su joj
Francovom smrću 1975. otvorena vrata. Novu molbu podnijela je 1977.
godine.
Slično kao i Španjolska, ni Portugal nije mogao računati na ulazak u
integracije dok su na vlasti bili Antonio Salazar i njegov nasljednik
Marcel Caetano, a tek uspostavom demokracije 1976. Portugal je krenuo
na put europskih integracija.
Španjolska i Portugal službeno su ušle u EEZ 1. siječnja 1986.
godine.
Godine 1990. došlo je do neobičnog proširenja, kada je broj članica
ostao isti ali se povećao teritorij i broj stanovnika Europske
zajednice. Dogodilo se to nakon pada Berlinskog zida, što je omogućilo
ujedinjenje Njemačke. Takvu vrstu proširenja Rimski sporazumi nisu
predviđali, pa je Europsko vijeće u travnju 1990. odlučilo formalno
primiti Njemačku Demokratsku Republiku, a do ujedinjenja Njemačke
došlo je 3. listopada 1990.
U zadnjem, petom krugu proširenja 1995. u članstvo, tada već Europske
unije, ušle su Austrija, Finska i Švedska. Budući da je riječ o
zemljama koje su bile trgovinski tijesno povezane s dvanaestoricom,
pregovori o članstvu završeni su vrlo brzo.
Austrija je molbu podnijela u srpnju 1989., Švedska u srpnju 1991., a
Finska u ožujku 1992. Od podnešenja molbe do ulaska u članstvo dosada
je najmanje trebalo Finskoj - nepune tri godine.
(Hina) xsv ynab