ZAGREB, 17. ožujka 2004. (Hina) - Rimski Il Manifesto povodom glasovanja talijanskog Senata kojim je potvrđena ustanovljavanja Dana sjećanja na žrtve fojba objavljuje razgovor s tršćanskim povjesničarem Gallianom Fogarom, tajnikom
Regionalnog instituta za povijest oslobodilačkog pokreta u regiji Venezia Friuli Giulia, koji ocjenjuje da u Italiji u vezi s poviješću Julijske krajine, fojbama i egzosuda Talijana iz Istre u Italiji vlada povijesno neznanje.
bi/ratovi-Ratovi-Politika-Izbjeglice/prognanici
ZAGREB, 17. ožujka 2004. (Hina) - Rimski Il Manifesto povodom
glasovanja talijanskog Senata kojim je potvrđena ustanovljavanja Dana
sjećanja na žrtve fojba objavljuje razgovor s tršćanskim povjesničarem
Gallianom Fogarom, tajnikom Regionalnog instituta za povijest
oslobodilačkog pokreta u regiji Venezia Friuli Giulia, koji ocjenjuje
da u Italiji u vezi s poviješću Julijske krajine, fojbama i egzosuda
Talijana iz Istre u Italiji vlada povijesno neznanje.#L#
Galliano Fogar više od dvadeset godina nastoji kod velikih dnevnih
novina, talijanske televizije RAI i predstavnika lijevog centra
"obuzdati" laži i netočnosti koje se, radi neznanja ili
zlonamjernosti, godinama pišu o povijesti pokrajine Venezia Giulia,
fojbama i egzodusu istarskih Talijana, piše list. Neznanje o ovim
pitanjima nastavlja vladati na korist desnice i onih koji nastoje
provesti reviziju novije povijesti te delegitimirati talijanski pokret
otpora a s time i antifašistički ustroj, nastavlja list.
"Velika sredstva informiranja snose velike odgovornosti jer ne
provjeravaju i ograničavaju se širiti i potvrđivati nacionalističke i
fašističke stereotipe o povijesti istočne granice Italije: od fojba
kao genocida nad svim Talijanima do uvijek prijeteće
slavensko-komunističke opasnosti. Što se tiče fojba, primjerice, mnogi
nastavljaju govoriti o 12.000 do 50.000 žrtava, dok objektivni podaci
govore o 4000 do 6000 nestalih osoba u cijeloj pokrajini Venezia
Giulia od 1943. do 1945., i to ne samo u fojbama. Niti jedan novinar
se ne obraća našem institutu. Malo je i povjesničara koji od nas traže
objašnjenja. Tako se u neznanju ponavljaju laži", kaže Fogar listu.
Više se i ne broje pokušaji izjednačavanja pokreta otpora s fojbama,
jugoslavenskog komunizma s nacifašizmom, da bi se možda reklo i kako
je prvi bio gori od drugog, te Fogar ocjenjuje kako je za žaljenje što
znatan dio tiska i demokratskih političara prilično malo zna o
međunarodnoj i lokalnoj povijesti, piše list.
"Prije samo nekoliko dana nacionalna televizija RAI izjavila je da je
Italija nakon Drugog svjetskog rata izgubila Istru i Dalmaciju. No
Dalmacija nikada nije bila dio talijanske države osim zadarske enklave
Zadra, talijanskog otoka u slavenskom moru, iz jednostavnog razloga
što je prvo pripadala austro-ugarskom carstvu a potom kraljevini
Jugoslaviji. Tek 1941. godine, talijansko-njemačkim napadom na
Jugoslaviju Dalmacija je nakon vojne okupacije povjerena fašističkom
guverneru. (...) Stoga, ako se ne želi koristiti osvajanjima
fašističkog imperijalizma tog doba, apsurdno je govoriti o gubitku
Dalmacije, koja je velikim dijelom imala hrvatsku većinu", kaže Fogar.
Fogar, nastavlja list, izražava i žaljenje što je talijanska ljevica
"pala u zamku postfašista" i nekritički pristala da Dan sjećanja na
fojbe i egzodus 250.000 istarskih, dalmatinskih i riječkih Talijana
bude 10. veljače, jer je taj datum, kako kaže Fogar, "desnica uzela za
simbol tragedije a on je datum potpisivanja Pariškog mirovnog
sporazuma, a ta gospoda ne objašnjavaju da je Italija bila
optuženičkoj klupi, i da su veliki dio Istre i Rijeka izgubljeni ne
krivnjom partizana već radi točno određenih krivnja fašizma i nasilne
denacionalizacije, prije, i invazije na Jugoslaviju, poslije".
(Hina) akoz