ZAGREB, 9. veljače 2004. (Hina) - Priča "gotovo 40.000 Talijana koji su živjeli pored Slavena u Istri, Julijskoj krajini i Dalmaciji" nikada nije u potpunosti ispričana, piše rimski Il Messaggero od nedjelje objašnjavajući kako se
radi o "priči o egzodusu, patnji, okrutnih masovnih pogubljenja, priči o etničkom čišćenju prije no što je taj pojam i izmišljen - slučajno, baš na istom mjestu".
ZAGREB, 9. veljače 2004. (Hina) - Priča "gotovo 40.000 Talijana koji su
živjeli pored Slavena u Istri, Julijskoj krajini i Dalmaciji" nikada
nije u potpunosti ispričana, piše rimski Il Messaggero od nedjelje
objašnjavajući kako se radi o "priči o egzodusu, patnji, okrutnih
masovnih pogubljenja, priči o etničkom čišćenju prije no što je taj
pojam i izmišljen - slučajno, baš na istom mjestu".#L#
Priča o stradanju i egzodusu Talijana na istočnoj obali Jadrana "bila
je uklonjena iz talijanskog društva i tek se sada nakon 50 godina
počinje skidati veo s nje", piše list i navodi kako je u "mračnim
vremenima od 1943. do 1954." došlo do egzodusa 350.000
julijsko-dalmatinskih iz njihovih domova dok je "najmanje pet tisuća
ubijeno u fojbama".
"No povijest fojbi, kraških jama, kojih je bilo najmanje 116, gdje su
slavenski komunisti bacali gotovo uvijek žive naše sunarodnjake, žicom
vezanih ruku i nogu, ima i događaje koji su prethodili. To su događaji
koji ne opravdavaju pokolj i potom etničko čišćenje ali valja na njih
podsjetiti. Porazom Jugoslavije 1941. fašistička Italija zauzela je
velike dijelove Slovenije i Hrvatske, kao što su i drugi dijelovi
završili u našim rukama nakon pobjede 1918.. Mogli smo, kazao je
veliki državnik Francesco Saverio Nitti, biti zaštitnici južnih
Slavena (odnosno Jugoslavena), no odlučili smo biti njihovi
tlačitelji. Došlo je do prisilne asimilacije tijekom fašističke
vlasti, pravih progona od 1941. nadalje, s koncentracijskim logorima i
spaljenim selima, posebice nakon što se protiv nas organizirao pokret
otpora, velikim dijelom komunistički. No tlačitelji velikim dijelom
nisu bili ni Istrani ni julijsko-dalmatinski Talijani a u svakom su
slučaju nakon poraza sila Osovine masovno pobjegli u sigurna područja.
Oni koji su ostali mislili su da se nemaju čega plašiti. Pogrešno.
Činjenica je da su nakon 1943. naši sunarodnjaci počeli nestajati u
fojbama. Što je nakon svibnja 1945. postala masovna pojava", piše
list.
Podjela Istre i pokrajine Venecija-Julijska krajina na zonu A i zonu B
bila je prividna a saveznici su stalno favorizirali Tita nadajući se
da će se okrenuti protiv Staljina, dok se poražene Talijane nije
slušalo, nastavlja list i navodi kako je nakon 1945. došlo do velikog
bijega Talijana iz područja pod nadzorom Titovih snaga. Tito se 1948.
konačno odvojio od Staljina a za taj čin dobio je još pomoći i kredita
od Zapada, dok je zona B konačno postala jugoslavenska, objašnjava se
u članku.
U međuvremenu su tijekom godina Talijani koji su iselili iz tih
područja našli svoje mjesto u talijanskom društvu no nikada "nisu
zaboravili kuće i zemlje s kojih su iskorijenjeni", piše list i
zaključuje kako je "danas, uz promijenjeni politički okvir i stratešku
situaciju, najmanje što se može napraviti za te nesretne sunarodnjake
zakašnjelo sjećanje i još više zakašnjelo priznanje njihovih patnji".
(Hina) akoz