ZAGREB, 6. veljače 2004. (Hina) - Titova je ideologija od početka bila nacionalna te fojbe, jame u kojoj su stradavali Talijani s područja Istre i Dalmacije, samo u manjoj mjeri čine epizodu antifašističkog rata, piše u milanskom
"Corriere della Sera" od petka Sergio Romano, komentator lista.
iri/sukobi/ratovi-Ratovi-Politika-Političke stranke
ZAGREB, 6. veljače 2004. (Hina) - Titova je ideologija od početka bila
nacionalna te fojbe, jame u kojoj su stradavali Talijani s područja
Istre i Dalmacije, samo u manjoj mjeri čine epizodu antifašističkog
rata, piše u milanskom "Corriere della Sera" od petka Sergio Romano,
komentator lista. #L#
Tito je želio komunističku državu ali slavensku i želio je izbjeći da
manjine postanu pete kolone neke strane zemlje, a talijanska manjina
na obalama Istre i Dalmacije činila mu se posebno opasnom jer je "bila
elita i pripadala je neprijateljskoj državi koja je prethodnih godina
na Jadranu provodila ambicioznu hegemonističku politiku", smatra
Romano. "Eliminirao ju je posebice brutalnom operacijom etničkog
čišćenja, ali ne različitom, po namjerama, od one koju je Eduard Beneš
proveo u Sudetima kada je vlada u Pragu, nakon kraja rata, primorala
tri milijuna Nijemaca da napuste teritorij Češke", piše Romano.
Talijanski komunisti nisu odmah shvatili Titov nacionalni plan i
vjerovali su da je Jugoslavija avangarda komunizma u njegovom pohodu
na Sredozemlje te da će uspjesi njene vojske na spornim područjima
približiti dan kada će se cijeli kontinent naći pod upravom "Treće
Internacionale", piše Romano i objašnjava kako "stoga nisu ništa
učinili kako bi spriječili pokolje fojbama, protjerivanja i
teritorijalne ambicije Beograda".
Internacionalističko ponašanje talijanskih komunista djeluje, ako ne
opravdano, onda barem shvatljivo s obzirom na razdoblje, ali se ne
može opravdati nacionalna retorika kojom je Komunistička partija
Italije željela pridobiti naklonost Talijana i stvaranje mita o
"domoljubnoj" stranci koja je oslobodila zemlju od stranog okupatora,
nastavlja Romano. "Neću pretjerivati i ograničit će su konstatirati
kako se 'domoljubna stranka' učinkovito borila protiv njemačkih
postrojba ali nije ništa učinila kada je drugi neprijatelj napao
nacionalni teritorij", piše Romano.
Problem fojba ne tiče se samo žrtava i njihovih potomaka već i
nacionalne povijesti Italije, zaključuje Romano i ističe kako "ne bi
želio da u analima nacionalne povijesti ostane pogrešna i
instrumentalizirana verzija najbolnijih događaja talijanske povijesti
20. stoljeća".
(Hina) akoz