ZAGREB, 9. veljače 2004. (Hina) - Prosječno hrvatsko kućanstvo u 2003. raspolagalo je mjesečno s oko 5.800 kuna, a prema njihovoj subjektivnoj procjeni, potrebni prihodi za zadovoljenje svih osnovnih troškova i potreba iznose nešto
iznad 8.500 kuna mjesečno, ili blizu 50 posto više od njihovih ostvarenih prihoda.
ZAGREB, 9. veljače 2004. (Hina) - Prosječno hrvatsko kućanstvo u 2003.
raspolagalo je mjesečno s oko 5.800 kuna, a prema njihovoj
subjektivnoj procjeni, potrebni prihodi za zadovoljenje svih osnovnih
troškova i potreba iznose nešto iznad 8.500 kuna mjesečno, ili blizu
50 posto više od njihovih ostvarenih prihoda.#L#
Pritom četiri petine kućanstava ili oko 82 posto navodi da ima
problema s pokrivanjem svojih troškova života, tek 4 posto kućanstava
da ima veće prihode, a približno 12 posto točno koliko im treba.
Pokazala je to istraživanje GfK Hrvatske koji već duže vrijeme
redovito prati kretanja prihoda i troškova u kućanstvima Hrvatske.
Najnoviji podaci daju presjek stanja za 2003. godinu, a rezultat su
istraživanja na reprezentativnom uzorku od 1. 000 kućanstava,
provedenog u drugoj polovici prosinca 2003. godine.
Ukupni prosječni mjesečni troškovi kućanstava 2003. iznosili su
5.860 kuna, a u 2002. godini oko 4.800 kuna.
Rezultat istraživanja pokazuje da naša kućanstva troše više od
trećine svojih prihoda ili 34,4 posto, na hranu i piće.
Ako se tome dodaju još i troškovi stanovanja gotovo polovicu svojih
mjesečnih prihoda hrvatska kućanstva troše na zadovoljenje
najosnovnijih egzistencijalnih potreba. Sve dok udio troškova za hranu
i piće ne počne padati na ispod 20 posto teško je govoriti o boljoj
razini životnog standarda, napominju analitičati GfK.
Zanimljivi su podaci o zastupljenosti pojednih kategorija troškova,
osim hrane i režija na što troše sva kućanstva.
Tako oko 80 posto kućanstava ima redovito troškove za mobilni
telefon, 73 posto za medicinske usluge, 64 posto za neke oblike
kulture, zabave ili rekreacije, 53 posto kućanstava u 2003. godini
imalo je trošak vezan uz trajna potrošna dobra, a 47 posto kućanstva
ima troškove za duhan i cigarete.
Svega 46 posto kućanstava imalo je i troškove za obrazovanje, a tek
oko 36 posto stavljalo je nešto na štednju (u banci ili kod kuće):
Tako se trošak za fiksni i mobilni telefon kreće u prosjeku po 250
kuna mjesečno za svaki. Za cigarete troši se oko 380 kuna, a na
obrazovanje oko 400 kuna mjesečno. Kućanstva koja imaju troškove za
medicinske usluge u prosjeku troše više od 170 kuna mjesečno.
U svemu, zaključuju istraživači GfK, ovi najnoviji rezultati u
globalu pokazuju da prihodi hrvatskih kućanstava nisu dovoljni za
zadovoljnje potreba i želja građana, ali u odnosu na 2002. godinu
situacija je nešto povoljnija.
Ne samo što se tiče apsolutnih prihoda, već i prema strukturi
troškova. Sve je veći broj kućanstava koja si ipak mogu priuštiti
usluge/proizvode koji čine život ugodnijim i kvalitetnijim (štednja,
trajna dobra, kultura, obrazovanje).
Ostvareni prihodi 2003. u prosjeku su oko 13 posto veći nego u 2002.,
a visina potrebnih prihoda porasla je samo za oko 6 posto. To ipak
pokazuje kako se financijska situacija popravlja te se raskorak između
mogućnosti i potreba smanjuje. S druge strane, udio kućanstava kojima
ostvareni mjesečni prihodi nisu dovoljni za ostvarenje potreba ostao
je gotovo jednak - na razini od oko 80 posto u 2002. i u 2003. godini.
S porastom prosječnih mjesečnih prihoda raste i udio kućanstava koji
dio svojih prihoda troše na pojedine kategorije proizvoda. Velik pomak
je vidljiv u segmentu kućanstava koji štede. Od 20 posto kućanstava
koja su štedjela u 2002. javlja se porast na oko 36 posto takvih u
2003. godini. Zamjetniji skok vidljiv je i kod rasta troškova trajnih
potrošnih dobara - od 39 posto u 2002. na 53 posto kućanstava u 2003.
godini. Manji je pomak, na primjer, i kod odjeće i obuće ? od 74 posto
kućanstava s tim troškom u 2002. na 86 posto kućanstava u 2003.
godini. Trošak za medicinske usluge sa 63 posto kućanstava s takvim
troškom u 2002. penje na 73 posto u 2003.
(Hina) xds yds