Umirovljenom generalu Mili Mrkšiću, koji je u napadu na Vukovar zapovijedao 1. Gardijskom brigadom JNA, te brigadnom načelniku za sigurnost majoru Veselinu Šljivančaninu i kapetanu Miroslavu Radiću pred Haškim sudom (ICTY) se sudi za zločine protiv čovječnosti zbog pogubljenja na Ovčari najmanje 264 hrvatska ranjenika i civila odvedena iz vukovarske bolnice.
Dr. Njavro, šef kirurgije vukovarske bolnice 1991., opisao je kako je prilikom okupacije bolnice od strane JNA 18. studenoga u njoj bilo oko 450 ranjenika.
U bolnicu su, po njegovim riječima, toga dana ušli kapetan Radić i kao predvodnik paravojnih snaga Bogdan Kuzmić, bivši bolnički portir. Oni su obilazili sve prostorije s ranjenicima, bolesnicima i civilima vršeći svojevrsnu inspekciju s ciljem prepoznavanja i odvođenja ranjenika i civila koji su kasnije završili na Ovčari. Nakon njihovog odlaska oko 17 sati, dr. Njavro je obišao ranjenike koji su mu se žalili da su fizički i psihički zlostavljani.
"Radić i Kuzmić su ulazili u prostorije s ranjenicima, nazivali ih ustašama i koljačima, i prijetili da će završiti na isti način te da znaju tko je što radio u Vukovaru", kazao je svjedok i dodao kako su oni ranjenike psovali, dirali ih po ranama i nanosili bol.
Tijekom noć u bolnicu su ulazili vojnici JNA i pripadnici paravojnih snaga i nastavili maltretiranje.
"Pokušao sam utješiti ranjenike ali su oni nakon tog maltretiranja izgubili svaku nadu da će preživjeti", rekao je dr. Njavro.
Odgovarajući na pitanje tužitelja Marksa Moorea, svjedok je rekao da je zbog toga prigovorio Radiću koji mu je odgovorio da se to radi "po naređenju ili dopuštenju zapovjednika, majora Šljivančanina".
Dr. Njavro je opisao i sastanak bolničkog osoblja koji je sazvao Šljivančanin ujutro 20. studenoga kako bi objavio da on zapovijeda bolnicom, tijekom kojeg je, kako je kasnije saznao, "iz bolnice na poseban izlaz izveden veliki broj ranjenika".
Pitao je potpukovnika JNA Marka Ivezića, inače kiruga s VMA, kuda su odvedeni koji mu je odgovorio: "Kolega, ovdje se sve odvija po zapovjedima majora Šljivančanina i zato vam ne mogu odgovoriti", prepričao je svjedok.
Kazao je i kako se 20. studenoga poslijepodne u bolnici pojavio jedan predstavnik Međunarodnog Crvenog križa (ICRC) Talijan, koji je pitao gdje su ranjenici i osoblje te s njim razgovarao o odnosu prema ranjenicima, poštivanju Ženevskih konvencija i tražio da se popišu preostali pacijenti, rekao je Njavro.
On je potvrdio da toga dana nakon jutarnjeg sastanka u krugu bolnice nije vidio Šljivančanina te da je i Radić izbivao iz bolnice od 14 do 17 sati.
Svjedok je na karti bolnice pokazao gdje su sve držani ranjenici i kojim su putem izvedeni iz objekta, a na karti Vukovara put kojim su autobusima odvezeni u vojarnu JNA na Sajmištu a potom poljskim putom na Ovčaru, gdje su nakon višesatnog premlaćivanja do kasno u noć u manjim skupinama odvoženi na stratište i strijeljani nad ranije iskopanom jamom.
Dr. Njavro je opisao i svoje uhićenje, ispitivanje i odvođenje u Beograd te potom u logor u Sremsku Mitrovicu u kojem je ostao do razmjene obavljene sredinom prosinca 1991. Njegov iskaz nastavlja se idućeg ponedjeljka.