Na temelju raspisanoga natječaja prijavilo se troje kandidata, a nakon razmatranja natječajne dokumentacije i priloženih četverogodišnjih programa rada, intendantica je odlučila da Irena Pasarić u potpunosti ispunjava uvjete iz objavljenog natječaja.
Irena Pasarić (Niš, 1958.) osnovnu je školu pohađala u Zagrebu, a 1967., u dobi od devet godina, upisuje baletnu školu u Zagrebu. U klasi profesorice Tatjane Lucić Šarić diplomirala je u Školi za klasični balet i već s petnaest godina angažirana je u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Nepunu godinu nakon toga odlazi na specijalizaciju u Moskovsko akademsko koreografsko učilište.
Nakon povratka stječe status solistice Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Do dvadeset druge godine otplesala je sve glavne uloge u baletnim produkcijama recentnog repertoara matične kazališne kuće u Zagrebu i dvaput je proglašavana umjetnicom godine.
Godine 1982. odlazi u SAD, gdje kao prvakinja dobiva angažman u Pacific North West Balletu u Seattleu. Godine 1985. kao prvakinja prelazi u Atlanta Ballet.
Iz Amerike se vraća 1986. i prihvaća angažman kao baletna prvakinja u Baletu Slovenskoga narodnog gledališča u Ljubljani, a istodobno je stalna gostujuća umjetnica u svojoj matičnoj kući, HNK u Zagrebu.
Na poziv Ivana Nagya, umjetničkog direktora Engleskog nacionalnog baleta, 1992. nastavlja karijeru u Londonu kao prvakinja English National Baletta. Nakon Londona, a prije ponovnog angažmana u Baletu HNK u Zagrebu, dvije godine imala je status slobodne umjetnice.
Nakon uspješne svjetske karijere 1996. vraća se u Zagreb, u svoju matičnu kazališnu kuću, i kao baletna prvakinja pleše glavne uloge u predstavama Labuđe jezero, Don Quijote, Ščelkunčik, Chopiniana, Carmen, Bajadera, Giselle, Četiri godišnja doba, Trnoružica, Kralj Edip, Dom Bernarde Albe, Koreografije Georgea Balanchinea, Pavana za umrlu infantkinju, Tramvaj zvan čežnja. Sudjelovala je u mnogim TV emisijama i TV baletima.
Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, među kojima Nagrade hrvatskog glumišta (1996.), Nagrade Ana Roje (2000.), Nagrada Grada Zagreba (2001.), Nagrade Tito Strozzi (2002.) te Ordena Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2004.).