Stečaj je na zahtjev radnika, nakon višegodišnje agonije i neprimanja plaća, proglašen 2003., a lani je ta 135 godina stara tvornica prodana splitskoj ispostavi južnoafričke tvrtke Philip Vermeulen za 14,7 milijuna kuna. Predstavnici vlasnika odmah su najavili zapošljavanje većine bivših radnika te pokretanje dijela proizvodnje, kao i prenamjenu prostora za turističke sadržaje.
Iako je u međuvremenu, na određeno vrijeme i s minimalnim plaćama od 1600 kuna, zaposleno 44 od 60 bivših radnika koji su trebali početi s programom soljenja inćuna, ništa se drugo nije ostvarilo.
Predstavnica južnoafričke tvrtke Marlin Radica rekla je kako je do poteškoća, među ostalim, došlo zbog nedonošenja prostornog plana kojim bi se omogućila prenamjena iz industrijske u turističku zonu, te brojni neriješeni imovinskopravni odnosi. Naime, do prije pedesetak godina, na lokaciji Neptunova industrijskog kompleksa nalazilo se pet manjih, privatnih tvornica za preradu ribe koje su nakon nacionalizacije pripojene Neptunovu kompleksu. Nasljednici vlasnika traže povrat svoje imovine.
Novi vlasnik Neptuna koji nema namjeru obnoviti riboprerađivačku industriju, kako nam je potvrdila Marlin Radica, svoje poslovne planove na Visu temelji prvenstveno na turizmu, a jedini bi podsjetnik na nekada uspješnu tvornicu bila tzv. muzejska proizvodnja sardina kako bi se posjetitelji mogli upoznati sa 135 godina starom tradicijom i tehnologijom konzerviranja ribe od koje je nekada živio gotovo cijeli otok.
Od komiške gradonačelnice Tonke Ivčević doznajemo kako je taj grad napravio svoj dio posla na izradi prostornog plana otoka Visa, no njega se ne može donijeti, niti ga se može početi primjenjivati dok to ne napravi i Vis, u kojemu su na pomolu novi izbori budući da gradska vlast još nije konstituirana.
Radnici Neptuna, premda primaju plaće od siječnja ove godine, nisu zadovoljni što još nisu počeli raditi i strahuju da bi zbog odugovlačenja mogli ostati i bez toga.