Profesorica Veena Sahajwalla sa Sveučilišta Novi Južni Wales osvojila je prestižnu Australsku nagradu za znanost za ono što naziva "najznačajnijim istraživanjem u gradu". Ono bi, nada se, nešto što predstavlja prijetnju okolišu moglo pretvoriti u vrijedan gospodarski resurs.
Tijekom procesa plastični se otpad stavlja u električne talionice kao alternativni izvor ugljika i izlaže visokoj temperaturi od 1.600 Celzijevih stupnjeva.
Sahajwala kaže da u otpadu, od vrećica iz trgovine do pakiranja za deterdžente i plastičnih čaša, ima dovoljno ugljika koji se može iskoristiti u proizvodnji čelika.
Ugljik čeliku daje čvrstinu, pa što ga ima više čelik je čvršći, ali je manje podatan za obradu.
"Ono što se događa u visokoj peći je zapravo taljenje komadića metala, poput olupina automobila ili perilica rublja", kaže Sahjawalla.
Pojasnila je da se inače u tu svrhu koristi ugljen i koks, no ne smatra da će to ugroziti ili zamijeniti tu industriju, jer se u njezinom postupku koristi mješavina ugljena i plastike.
Australija je najveći izvoznik ugljena na svijetu, koja godišnje izveze 122 milijuna tona ugljena vrijednog devet milijardi dolara. Australci svake godine iskoriste oko milijun tona plastike, koja najvećim dijelom završi kao otpad na deponijima.