Oko 8 sati ujutro po mjesnom vremenu američki bombarder Enola Gay bacio je jednu atomsku bombu na Hirošimu, grad s tada 350.000 stanovnika,
Hirošima, 686 kilometara jugozapadno od Tokija, sravnjena je sa zemljom i uništena do neprepoznatljivosti. U napadu je izravno poginulo 140.000 ljudi. Još ih je oko 70.000 poginulo tri dana kasnije kada su Amerikanci bacili drugu bombu na Nagasaki, 955 kilometara jugozapadno od Tokija. Deseci tisuća ljudi umrli su s vremenom od posljedica tih napada.
Šest dana nakon napada na Nagasaki, Japan je pristao na bezuvjetnu kapitulaciju što je i bio cilj američkih napada.
Sjedinjene su Države razvile atomsko oružje u okviru tajnog programa Manhattan. Bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki druga su i treća atomska bomba uopće proizvedena i do danas jedine korištene u napadu. Prva od njih, nazvana "Trinity", pokusno je detonirana na poligonu u pustinji u Novom Meksiku 16. srpnja 1945. godine.
Naredbu za napad na Hirošimu i Nagasaki dao je predsjednik Harry S. Truman. Namjera mu je bila što prije okončati Drugi svjetski rat.
Hirošima je u to vrijeme bila grad od priličnog vojnog značaja. U njoj je bio stožer zapovjednika druge japanske armije maršala Hate, koji je zapovijedao obranom cijelog južnog Japana. Grad je također bio komunikacijski centar i zona okupljanja za vojsku. Hirošima je odabrana kao meta jer je bila pošteđena ranijih američkih konvencionalnih zračnih napada i tako pogodna za procjenu štete koju nanosi atomska bomba.
Sat vremena prije napada japanski su radari primjetili dolazak američkih zrakoplova. Oko 8 sati zaključeno je da se ipak radi o maloj grupi aviona, ne više od tri, koji lete na velikoj visini i ukinuto je stanje opasnosti od zračnih napada. Petnaest minuta kasnije, u trenutku dolaska američkog bombardera iznad Hirošime, život u gradu odvijao se potpuno normalno. Atomska bomba je ispuštena iznad samog središta grada. Eksplodirala je na visini od 600 metara, snagom jednakom eksploziji 13 kilotona TNT-a.
Potpuna tišina koja je nastala u Hirošimi totalno je zbunila japanski glavni stožer. Iako su poslani izviđački zrakoplovi, koji su javili da je grad potpuno sravnjen sa zemljom, japanski vojni zapovjednici su tek iz priopćenja Bijele kuće, objavljenog 16 sati kasnije, saznali što se u stvari dogodilo u tom gradu.
Kontroverze oko upotrebe atomskog oružja u napadima na Japan traju i danas. Pristaše Trumanove odluke kažu da je japanska carska vojska nije imala nikakvu namjeru predati. Ilustriraju to s 110.000 poginulih japanskih vojnika u bici za Okinawu, samo dva mjeseca prije japanske konačne predaje i naredbom da se Mandžurija brani do posljednjeg čovjeka u slučaju sovjetske invazije. Nakon što su shvatili razmjere razaranja Hirošime i Nagasakija, japansko umjereno političko vodstvo odnijelo je prevagu nad militaristima i uspjelo zaključiti mir.
Zagovornici atomskog napada također tvrde da su brzim okončanjem rata spašene stotine tisuća ljudi iz zloglasnih japanskih logora diljem Azije, posebice u Kini i Indoneziji. Naravno, spašeni su i brojni američki životi koji bi sigurno bili izgubljeni u mogućoj klasičnoj invaziji na Japan.
Protivnici toga čina Amerikancima zamjeraju stotine tisuća mrtvih civila i smatraju da se razorna moć atomske bombe mogla dokazati i na isključivo vojnim ciljevima, Nadalje, dodaju oni, ako i postoje argumenti u prilog bacanja bombe na Hirošimu, oni sigurno ne vrijede za isti takav napad na Nagasaki samo tri dana kasnije. "Da su nacisti kojim slučajem prvi došli do atomske bombe i bacili je na grad, mi bismo to proglasili ratnim zločinom, optužili ih u Nuernbergu i objesili", izjavio je Leo Szilard, znanstvenik koji je sudjelovao u projektu Manhattan.