"Mliječno-bijeli mramor Taj Mahala blijedi", rekao je S.K. Sharma s indijskog instituta za geološka istraživanja na međunarodnoj konferenciji o onečišćenju uzrokovanom kiselim kišama.
"Ta jedinstvena ljepota sad je izložena svim vrstama industrijskog zagađenja", rekao je Sharma.
Sharma je za propadanje Taj Mahala okrivio kisele kiše povezane s emisijama štetnih tvari iz rafinerije nafte u obližnjem gradu Mathuri i ljevaonica u Agri gdje se Taja Mahal nalazi.
No dok je indijski Taj Mahal, izgrađen u 17. stoljeću, pod prijetnjom, europski povijesni spomenici prolaze bolje zahvaljujući mjerama nadzora zagađenja zraka uvođenim tijekom posljednjih 50 godina.
Zahvaljujući stalnom smanjenju emisije štetnih tvari koje nastaju izgaranjem ugljena i drugih izvora energije u Europi je smanjena s kiselim kišom povezana korozija građevnog materijala poput kamena skulptura, dvoraca, crkava i koncertnih dvorana.
U jednoj studiji čeških, švedskih i norveških istraživača utvrđeno je da je korodiranje metala uzrokovano kiselim kišama u 20 europskih gradova od 1987. godine smanjeno i do 60 posto.