Ta vijest je ponovno ukazala na mogućnost da je Napoleon 5. svibnja 1821., u svojoj 51. godini, na otoku Sveta Helena umro otrovan, a ne zbog raka želuca. Točan uzrok njegove smrti već desetljećima izaziva polemike među stručnjacima.
Novo istraživanje je vodio dr Pascal Kintz, predsjednik međunarodne udruge toksikologa sudske medicine, koji je još 2001. prvi put istaknuo visoku koncentraciju arsena u kosi svrgnutog francuskog cara.
U Napolenovoj kosi je sada pronađen najotrovniji oblik arsena, poznat kao "mišomor".
"Arsen je stigao u srž vlasi, što ukazuje da ga je pokrenuo krvotok i da je stigao iz konzumiranih namirnica", rekao je Jean-Claude Damamme, francuski član Međunarodnog društva za izučavanje Napoleonova života, i tako odbacio tezu koju je 2002. iznio mjesečnik Znanost i život, prema kojoj se otkriveni arsen nalazio na površini kose, što bi značilo da ga car nije konzumirao jer se u 19. stoljeću arsen često koristio za zaštitu kose.
Prema posljednjim istraživanju koje su u svibnju objavili švicarski znanstvenici, Napoleon nije umro zbog trovanja, već od raka želuca. Nazočnost arsena je tada objašnjena običajem vinara da bačve čiste arsenom i Napoleonovoj sklonosti vinu.
Damamme je izjavio da švicarski znanstvenici nisu precizirali tip arsena kojeg su koristili vinari i smatra da to nipošto nije bio daleko preopasan "mišomor".
On također tvrdi da Napoleon nije bio vinopija i da bi tek povremeno popio pokoju čašu vina.