Uoči samog dolaska Crvene armije, Adolf Hitler ubio se 30. travnja 1945. godine, zajedno sa svojom suprugom Evom Braun, u svojem bunkeru u Berlinu, a dan poslije drugi čovjek nacističkog režima Joseph Goebbels počinio je samoubojstvo zajedno sa suprugom nakon što je prije toga otrovao njihovo šestero djece.
Ruske su snage 30. travnja 1945. bile udaljene samo nekoliko stotina metara od Hitlerova bunkera. U zoru toga dana Wehrmacht je obavijestio Hitlera, koji je samo nekoliko dana prije proslavio svoj 56. rođendan, kako nema izgleda da pobjegne iz bunkera na sigurno. Na ulicama Berlina, sovjetske i njemačke snage bile su uključene u apokaliptički finale Drugoga svjetskog rata u Europi - deseci tisuća vojnika i civila umirali su na ulicama, a čitave gradske četvrti pretvarale su se u ruševine.
Fuerer, koji je uvijek isključivo mogućnost da sam objavi kapitulaciju Trećeg Reicha, počeo je provoditi planove o samoubojstvu koje je već prije najavio. On je naredio da se njegovo tijelo spali, kako bi možda na taj način izbjegao sudbinu koju je doživio Benito Mussolini. Mussolinija su objesili 28. travnja, a njegovo tijelo komunisti su izložili na javno mjesto.
Prema izjavama očevidaca - Hitlerova tjelohranitelja Rochusa Mischa i pomoćnika nacističkih vojnih zapovjednika Bernda Freytaga von Loringhovena - u bunkeru je vladao čudan mir.
Prema povijesnim knjigama, Hitler je u 15.30 sati dao otrov svojoj supruzi Evi Braun, s kojom se oženio dan ranije, a zatim je pucao sebi u glavu.
"Nismo čuli pucanj, ništa nismo čuli, ali jedan od vojnika u hodniku kazao je 'Mislim da je gotovo'. I zatim je zavladala tišina", prisjeća se Misch. Kada su zatim ušli u tu prostoriju, nastavlja Misch, vidjeli su Hitlerovo tijelo kako leži preko stola, njegovi su obrazi bili krvavi, a pokraj njega ležalo je tijelo njegove dugogodišnje ljubavnice Eve Braun koja se ubila cijankalijem.
Zatim je uslijedila panika. Misch je otrčao obavijestiti nadređene o tome što se dogodilo, a kada se vratio, Hitlerovo je tijelo ležalo na plahti na podu. Zatim su vojnici tijela Hitlera i Eve Braun polili benzinom i spalili u malom vrtu bunkera.
Pougljenjeni Hitlerovi ostaci pokopani su tijekom noći, a zatim ih je Crvena armija iskopala iz zemlje. Otkriće Hitlerovih ostataka držano je u tajnosti, a Staljin je tako održavao mit Hladnoga rata da je Hitler preživio i da se skriva na Zapadu. Prema mišljenjima nekih povjesničara, Hitlerovi ostaci prebačeni su na vojno groblje u Magdeburgu, a zatim su 1970. bačeni u kanalizaciju.
Nakon više desetljeća dezinformacija, raspad Sovjetskog Saveza omogućio je znanstvenicima da ustanove ono što se danas smatra istinom o Hitlerovim ostacima.
Hitlerova čeljust i gornji dio lubanje tek su nedavno pronađeni u tajnim arhivima u Moskvi a 2000. godine su i izloženi.
Njemački sudski vještak Mark Benecke pregledao je Hitlerove ostatke 2002. godine te kazao kako ne isključuje mogućnost da je i Hitler uzeo otrov.
Nakon Hitlerova samoubojstva, Joseph Goebbels pokušao je pokrenuti pregovore o prekidu vatre s ruskim maršalom Georgijem Žukovom, što su Saveznici odbili tražeći bezuvjetnu kapitulaciju.
Goebbels se 1. svibnja odlučio na samoubojstvo. Njegova supruga Magda otrovala je njihovo šestero djece u dobi od četiri do dvanaest godina, jer nije mogla podnijeti ideju da oni žive u nenacističkoj Njemačkoj. Zatim je Goebbels cijankalijem otrovao svoju suprugu i sebe.
Objava Hitlerove smrti, koja je njemačkoj javnost prezentirana kao da je ubijen u borbi, izazvala je pad otpora Wehrmachta. General Helmuth Weidling, zapovjednik Berlinskog garnizona, položio je 2. svibnja oružje.
Samo nekoliko fanatika režima - SS-ovci i nacistički militanti - nastavili su pružati sporadičan otpor savezničkim vojnicima.