U izvješću uručenome britanskoj vladi 7. ožujka 2003., državni odvjetnik Lord Goldsmith ocijenio je tada kako treba donijeti drugu rezoluciju Ujedinjenih naroda kojom će se odobriti napad na Irak.
U tom savjetodavnom izvješću Goldsmith je poručio britanskoj vladi kako postoje "brojni načini" kojima protivnici rata mogu osporiti zakonitost invazije.
"Ne možemo biti sigurni da oni u tome neće uspjeti", rekao je i napisao kako bi donošenje nove rezolucije UN-a bio put da se spriječi takvo osporavanje legalnosti.
Međutim, deset dana poslije, u obraćanju parlamentu, Goldsmith nije iznio dvojbi oko zakonitosti invazije.
Čelnik konzervativne stranke Michael Howard danas tvrdi da su njegovi zastupnici time bili "prevareni" i da su zato glasovali za rat.
"Javnost sada mora znati odgovor na pitanje, što ili tko je promijenio stajalište državnog odvjetnika", drži Howard, kako prenosi BBC.
Pritisnut napadima oporbe uoči izbora, Blair je, slažu se mediji, vjerojatno zaključio da je u njegovu interesu objaviti dokumente.
Jedna od zanimljivih točaka u izvješću jest i Goldsmithova ocjena kako nema "razumnog" ili "nerazumnog" veta kojim bi članica Vijeća sigurnosti mogla spriječiti rezoluciju, piše agencija France presse. Blair je, naime, opravdavajući intervenciju u Iraku bez prethodnog zelenog svjetla UN-a, tvrdio da neće tražiti drugu rezoluciju jer bi Francuska na nju mogla staviti "nerazuman veto".
"U svakom slučaju, ako se većina svjetskog mnijenja protivi vojnoj akciji, bit će teško francuski veto nazvati 'nerazumnim'", obrazložio je tada Goldsmith.
On je također ocijenio da zakonitost vojne akcije ovisi i o pitanju proporcionalnosti cilja. Pojednostavljeno, Goldmisth je kazao da rušenje Sadama Huseina vojnom akcijom ne može biti dovoljan razlog za intervenciju, ali bi opravdano bilo svrgnuti režim radi razoružanja Iraka koji je navodno posjedovao oružje za masovno uništenje. No, nakon vojne invazije na Irak takvo oružje nije pronađeno.