Svjetska banka u svom izvješću ocjenjuje da je rast u zemljama regije Europe i središnje Azije rezultat pozitivnih trendova u međunarodnoj trgovini i tokova kapitala kao i provedbi reformi u tim zemljama, uključujući poboljšanja investicijske klime i upravljanja u većem dijelu regije.
Pozitivan utjecaj na rast imalo je i pristupanje Europskoj uniji nekih zemalja središnje Europe i Baltika te napredak u kandidaturi za članstvo u EU-u Bugarske, Hrvatske, Rumunjske i Turske, rekla je Svjetska banka.
Poticaj rastu dala je i politička stabilnost u jugoistočnoj Europi i visoke cijene roba u Zajednici neovisnih zemalja koju čine bivše republike Sovjetskog Saveza.
"Rast u Europi i središnjoj Aziji nadmašila je samo istočna Azija", rekao je Pradeep Mitra, glavni ekonomist u odjelu Svjetske banke za Europu i središnju Aziju. "Rast cijena nafte svakako je igrao ulogu, ali su važniji bili nastavak reformi, demokratizacija i povećana politička stabilnost što podupire stalni rast investicija".
Svjetska banka, međutim, upozorava da u regiji Europe i središnje Azije rastu inflatorni pritisci koji bi mogli voditi pooštravanju monetarne politike te zajedno s očekivanim rastom kamatnih stopa u svijetu dovesti do viših kamatnih stopa u regiji usporavajući investicije i slabeći potrošnju.
Banka predviđa da će ekonomski rast u regiji usporiti na oko 5,5 posto u 2005. i na 4,9 posto u 2006.
Ukupne izravne strane investicije u regiju Europe i središnje Azije stabilizirale su se u posljednje tri godine na 23 posto od ukupnih investicija u zemlje u razvoju što je značajno iznad 9 posto udjela u 1994. U 2004. izravne strane investicije u regiju dosegnule su 37,6 milijardi dolara u odnosu na 35,6 milijardi u 2003.
Svjetska banka je rekla kako su zemlje u razvoju sa 6,6 posto globalno zabilježile u svim regijama brži rast u 2004. u odnosu na prosjek u proteklom desetljeću te da su u rastu nadmašile razvijene zemlje. Globalna ekonomija zabilježila je rast od 3,8 posto što je najbrže u proteklih četiri godine.
Izvješće navodi temeljni scenarij prema kojem pooštravanje fiskalne politike u SAD-u i više kamatne stope zajedno s visokim ekonomskim rastom u zemljama u razvoju počinje uklanjati globalnu ekonomsku neuravnoteženost i smanjivati američki deficit tekućeg računa. Ono ukazuje i na opasnosti za ove izglede navodeći da zemlje u razvoju trebaju smanjiti svoju osjetljivost na promjene tržišnih raspoloženja potaknutih većim rastom kamatnih stopa od očekivanog ili većim od očekivanog padom vrijednosti američkog dolara.