"....i sada, kada moj život broji 80 ljeta, čovjek se pita nije li došlo vrijeme za riječi starca Šimuna koji reče "Nunc dimittis" ("Sad otpuštaš", Lukino evanđelje, 2,29)....Nadam se da će mi Bog pomoći da shvatim do kojeg trenutka da nastavim službu u koju me je pozvao 16. listopada 1978.", piše u Papinoj oporuci.
Papa je čvrsto vjerovao da je njegova glavna misija uvesti Crkvu u novi milenij. Tada je njegovo zdravlje već bilo ozbiljno narušeno a Parkinsonova bolest je već uzela maha.
U Papinoj posljednjoj volji spominju se samo dvije osobe. Radi se o njegovu osobnom tajniku, nadbiskupu Stanislawu Dziwiszu, kojem usrdno zahvaljuje što mu je toliko godina bio na usluzi, a sjećajući se brojnih kršćana i nekršćana kojima također od srca zahvaljuje, Papa je izdvojio "rimskog rabina" - aludirajući na bivšeg rimskog nadrabina Elia Toaffu koji je bio Papin domaćin tijekom povijesnog posjeta 1986. središnjoj rimskoj sinagogi. Toaff je u ponedjeljak odao počast Papi, podigavši ruku u znak štovanja.
U svojoj oporuci Papa daje do znanja da je spreman umrijeti svakog trena. Nakon neuspješnog atentata koji je na njega 1981. godine izvršio Turčin Ali Agca, čini se da je od tada smrt u njegovim mislima bila stalno prisutna.
U oporuci, za koju se slobodno može reći da je svojevrsni duhovni testament, Papa nalaže da se njegove osobne bilješke spale, a rijetka osobna imovina razdijeli kako bude prikladno. Za taj će dio oporuke biti nadležan Stanislaw Dziwisz.
Posljednji dijelovi oporuke su pisani na poljskom jeziku i u njima se Sveti Otac zahvaljuje Rimokatoličkoj crkvi, drugim vjerama, posebice Židovima, kao i umjetnicima, znanstvenicima i političarima za svesrdnu potporu tijekom njegova pontifikata.
Papa Ivan Pavao II. preminuo je u prošlu subotu a pogreb će se održati u petak u Vatikanu. U oporuci je također izrazio želju da bude pokopan "u golu zemlju, a ne u grobnicu", baš kao i papa Pavao VI..
Kada je 1982. godine pisao o "mjestu pogreba", Papa je zamolio Zbor kardinala da "što je više moguće udovolje krakovskom kardinalu i cijeloj Poljskoj biskupskoj konferenciji". Dvije godine kasnije, Papa piše da Zbor kardinala, glede njegova pogreba, više nije obvezan pitati za mišljenje poljske biskupe.