Pontifikat Ivana Pavla II. obilježila je i obrana malih slavenskih naroda u istočnoj Europi, podsjeća Bettiza i primjećuje kao danas mnogi ističu kako se Papa ravnopravno postavljao spram američkog i ruskog predsjednika u vrijeme intervencije u Iraku no da se "malo, gotovo ništa, ne može pročitati o nastavku Wojtyline borbe protiv komunizma u nacificiranoj verziji srpskih Titovih nasljednika".
"Vatikan se tada istaknuo, zajedno s Njemačkom i Austrijom, po tome što je shvaćao neodrživost prisilnih komunističkih 'federacija', i po tome što je stoga prvi priznao nove suverenitete katoličkih Hrvatske i Slovenije i jasno identificirao napadače i napadnute", piše Bettiza. Papa je svijetu ukazao da mirovnu politiku ne treba miješati s načelnim pacifizmom te da se "slučajevima sramotnih užasa, poput Vukovara i Srebrenice, tu politiku se može i mora voditi i oružjem", nastavlja Bettiza.
"Posjeti Hrvatskoj i Sloveniji, izmučenom Sarajevu, susreti s novim hrvatskim upravljačima i beatifikacija kardinala Stepinca uočljivo su zapečatili strategiju zaštite koju je Wojtylin Vatikan davao malim podunavskim nacijama koju se ponovno rađale", piše Bettiza i dodaje da je moralna i diplomatska potpora koju je Papa dao katolicima u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i bosanskim muslimanima, proizlazila iz dubokog poznavanja problema prostora središnje Europe. "To je državnik i sveti ratnik kojeg se djelomice lukavo zanemarilo u prigodnim epitafima, a kojeg su Europa i Vatikan izgubili i kojem milijuni Europljana danas duguju život i slobodu", zaključuje svoj komentar Enzo Bettiza.