Tako se bar nada žapcoljubac Alwyn Wentzel koji se među prvima dosjetio organizirati "žablji safari" tijekom noći kad žabe prekrasnih boja skaču u potragu za hranom.
"Žabarenje je prilično naporno. To je pravi izazov, a da bi se postigli odgovarajući rezultati treba se dobro umočiti u blato", rekao je dok je s baterijskom lampom u tami i po blatu tražio svoje ljubimice.
Cilj je jednostavan: tijekom jednog žabarenja koje se uvijek odvija po noći treba pronaći i prepoznati što više žabljih vrsta. Pritom žabu treba uhvatiti objema rukama i dobro je pogledati kako bi se sa sigurnošću utvrdilo kojoj vrsti pripada, a to baš i nije lak zadatak jer uključuje valjanje u blatu i hodanja po lokvama "u mrklom mraku".
Kad se još uzme u obzir da u Amazulu rezervatu žive i "velika petorica": lav, leopard, bik, slon i nosorog, avantura je zagarantirana.
To znači i da se u žabaranje uvijek mora ići s puškom pri ruci i u dobrom terenskom vozilu s osvjetljenjem kako bi se na vrijeme otkrilo ima li koja divlja zvijerka da viri iz tame.
Wentzel je u parku dosad zabilježio 20 različitih žabljih vrsta od kojih neke mogu skočiti i za nekoliko dužina svojih nogu. Ipak, puno su brojniji oni koji su žabe tek čuli kako krekeću, a da ih pritom nisu vidjeli. Zato ni ne znaju da se žabe vrlo razlikuju i da su vrlo osjetljive na čistoću vode i zraka i zbog toga odlične u provjeri zdravog okoliša.